Počnemo slušati, osluškivati, polako pažljivo
dok vibracija našeg bića sve suptilnija biva
do trenutka kada sve nestaje i znamo da smo se susreli sa sobom.
Ritam koji nas vodi do suštine postojanja
ritam koji nas povezuje sa nama, sa Zemljom i sa zvijezdama.
I tihi dodir krila ptica u letu, žubor potoka, krika doziva.
I tada zaboravljenu zahvalnost iz srca iskažimo
za sve što jedno je sa nama.
Dok hodamo puteljkom noge dodiruju Zemlju
a naš duh dodiruje vječno nebo.
