utorak, 30. siječnja 2018.
poezija
Blag budi meni i oprosti
Krv sam prosipala da uplašim
jadom se hranila
tražeći put ka tebi
na nizbrdici se o sebe spoticala
prelivala u druge oči
Umjesto djece otrovne riječi rađala
umjesto spokoja sumnju darivala
i sve radila da ne bude po tvome
tražeći put ka tebi
A znala sam
da zagrljaja nema
ni konačišta
da se sakrijem
do samo skuta tvoga
zato te snuždena molim
blag budi meni i oprosti
Jana Nebo
Krv sam prosipala da uplašim
jadom se hranila
tražeći put ka tebi
na nizbrdici se o sebe spoticala
prelivala u druge oči
Umjesto djece otrovne riječi rađala
umjesto spokoja sumnju darivala
i sve radila da ne bude po tvome
tražeći put ka tebi
A znala sam
da zagrljaja nema
ni konačišta
da se sakrijem
do samo skuta tvoga
zato te snuždena molim
blag budi meni i oprosti
Jana Nebo
četvrtak, 11. siječnja 2018.
Lao
Lao Tse je prosvjetljenje doživio sjedeći ispod stabla. Počeo je padati list. Stigla je jesen i nije bilo žurbe. List se polagano vijugajući spuštao na vjetru. Lao Tse je promatrao list. List se spustio na tlo, a dok je promatrao kako list pada i smiruje se na tlu, nešto se smirilo i u njemu samome. Od tog trenutka postao je čovjek koji ne djeluje. Vjetrovi dolaze po vlastitoj volji, a o tome brine život.
Čitavo učenje Lao Tsea bilo je put vode: samo se prepusti vodi kamo god tekla. Ne plivaj. No, um uvijek želi nešto raditi, jer zasluge tada pripadaju egu. Ako se jednostavno prepustite bujici, njoj pripada i zasluga, a ne vama. Ako plivate, postoji mogućnost da će vam se ego proširiti: "Ja sam uspio preplivati kanal La Manche!"
No, postojanje vam daruje rođenje, život, ljubav. Daje vam sve ono što je od neprocijenive vrijednosti, sve ono što ne možete kupiti novcem. Samo oni koji su spremni sve zasluge svojega života izraziti postojanju shvaćaju ljepotu i blagoslov nedjelovanja.
Dopustite stvarima da se događaju. Otpustite - ta riječ sadrži čitavo iskustvo. U životu pokušavate učiniti sve. Ostavite nekoliko stvari za nedjelovanje, jer to su jedine dragocjene stvari.
Neki ljudi pokušavaju voljeti, jer majka od samoga početka govori djetetu: "Moraš me voljeti zato što sam ja tvoja majka." Tako i ljubav pretvara u logički silogizam - "zato što sam ja tvoja majka." Ne dopušta ljubavi da raste sama od sebe, nego je pokušava ostvariti silom. Otac kaže "Voli me, jer ja sam tvoj otac." A dijete je tako bespomoćno da mu preostaje samo da se pretvara. Što bi drugo i moglo napraviti? Može se osmjehnuti, poljubiti oca ili majku, a svjesno je da je sve to samo gluma: ne osjeća se tako,sve je to lažno. Ti osjećaji ne izviru iz njega, nego ih pokazuje zato što ste vi njegov tatica, njegova mamica, ili netko treći. Tako roditelji,kvare jedno od najdragocjenijih životnih iskustava.
Žena kaže mužu: "Moraš me voljeti, ja sam tvoja žena." Čudno. Muž kaže: "Moraš me voljeti. Ja sam tvoj muž i to je moje pravo." Ljubav ne dolazi na zahtjev. Ako naiđe na vaš put, budite zahvalni, a ako ne dođe, čekajte. Dok čekate, ne biste se trebali žaliti, jer nemate nikakvog prava na to. Ljubav nije ničije pravo, nijedan ustav vam ne može dati pravo da iskusite ljubav. No, ljudi sve uništavaju, žene se osmjehuju, a muževi ih grle.
Stvorili smo društvo koje vjeruje samo u "djelovanje", dok duhovni dio našeg bića gladuje, jer mu je potrebno nešto što ne radimo, nego se samo događa. Nije riječ o tome da ste uspjeli reći: "Volim te", nego o tome da ste nenadano shvatili kako sami od sebe izgovarate riječ ljubavi. Iznenadili ste sami sebe svojim riječima. Niste ih najprije iskušali u mislima,a onda ponovili,nego ste ih spontano izgovorili.
Stvarni trenuci ljubavi zapravo ne poznaju riječi. Kad uistinu osjećate ljubav, sam taj osjećaj oko vas stvara svojevrsno značenje koje govori sve ono što ne možete reći, što se nikada ne može izgovoriti.
No, umjesto toga mi sve nastojimo, sve pretvaramo u "djelovanje", a konačni je rezultat to da licemjrnost polagano postaje naša osobina. Potpuno zaboravljamo da je riječ o licemjernosti. U mislima i biću licemjerne osobe nije moguće ništa od onoga što pripada svijetu nedjelovanja. Neprestano nešto radite i postajete slični robotu.
Stoga kad god nenadano doživite iskustvo događanja, prihvatite ga kao dar života i neka vam taj trenutak postane glasnik novoga načina života. U razdoblju od 24 sata ostavite nekoliko trenutaka u kojima ništa nećete raditi, nego ćete samo dopustiti postojanju da nešto napravi za vas. Tako će se u vama početi otvarati prozori, koji će vas povezati s univerzalnim i besmrtnim stvarima.
-Osho
Čitavo učenje Lao Tsea bilo je put vode: samo se prepusti vodi kamo god tekla. Ne plivaj. No, um uvijek želi nešto raditi, jer zasluge tada pripadaju egu. Ako se jednostavno prepustite bujici, njoj pripada i zasluga, a ne vama. Ako plivate, postoji mogućnost da će vam se ego proširiti: "Ja sam uspio preplivati kanal La Manche!"
No, postojanje vam daruje rođenje, život, ljubav. Daje vam sve ono što je od neprocijenive vrijednosti, sve ono što ne možete kupiti novcem. Samo oni koji su spremni sve zasluge svojega života izraziti postojanju shvaćaju ljepotu i blagoslov nedjelovanja.
Dopustite stvarima da se događaju. Otpustite - ta riječ sadrži čitavo iskustvo. U životu pokušavate učiniti sve. Ostavite nekoliko stvari za nedjelovanje, jer to su jedine dragocjene stvari.
Neki ljudi pokušavaju voljeti, jer majka od samoga početka govori djetetu: "Moraš me voljeti zato što sam ja tvoja majka." Tako i ljubav pretvara u logički silogizam - "zato što sam ja tvoja majka." Ne dopušta ljubavi da raste sama od sebe, nego je pokušava ostvariti silom. Otac kaže "Voli me, jer ja sam tvoj otac." A dijete je tako bespomoćno da mu preostaje samo da se pretvara. Što bi drugo i moglo napraviti? Može se osmjehnuti, poljubiti oca ili majku, a svjesno je da je sve to samo gluma: ne osjeća se tako,sve je to lažno. Ti osjećaji ne izviru iz njega, nego ih pokazuje zato što ste vi njegov tatica, njegova mamica, ili netko treći. Tako roditelji,kvare jedno od najdragocjenijih životnih iskustava.
Žena kaže mužu: "Moraš me voljeti, ja sam tvoja žena." Čudno. Muž kaže: "Moraš me voljeti. Ja sam tvoj muž i to je moje pravo." Ljubav ne dolazi na zahtjev. Ako naiđe na vaš put, budite zahvalni, a ako ne dođe, čekajte. Dok čekate, ne biste se trebali žaliti, jer nemate nikakvog prava na to. Ljubav nije ničije pravo, nijedan ustav vam ne može dati pravo da iskusite ljubav. No, ljudi sve uništavaju, žene se osmjehuju, a muževi ih grle.
Stvorili smo društvo koje vjeruje samo u "djelovanje", dok duhovni dio našeg bića gladuje, jer mu je potrebno nešto što ne radimo, nego se samo događa. Nije riječ o tome da ste uspjeli reći: "Volim te", nego o tome da ste nenadano shvatili kako sami od sebe izgovarate riječ ljubavi. Iznenadili ste sami sebe svojim riječima. Niste ih najprije iskušali u mislima,a onda ponovili,nego ste ih spontano izgovorili.
Stvarni trenuci ljubavi zapravo ne poznaju riječi. Kad uistinu osjećate ljubav, sam taj osjećaj oko vas stvara svojevrsno značenje koje govori sve ono što ne možete reći, što se nikada ne može izgovoriti.
No, umjesto toga mi sve nastojimo, sve pretvaramo u "djelovanje", a konačni je rezultat to da licemjrnost polagano postaje naša osobina. Potpuno zaboravljamo da je riječ o licemjernosti. U mislima i biću licemjerne osobe nije moguće ništa od onoga što pripada svijetu nedjelovanja. Neprestano nešto radite i postajete slični robotu.
Stoga kad god nenadano doživite iskustvo događanja, prihvatite ga kao dar života i neka vam taj trenutak postane glasnik novoga načina života. U razdoblju od 24 sata ostavite nekoliko trenutaka u kojima ništa nećete raditi, nego ćete samo dopustiti postojanju da nešto napravi za vas. Tako će se u vama početi otvarati prozori, koji će vas povezati s univerzalnim i besmrtnim stvarima.
-Osho
usporiti
Kako usporiti?
-Život nikuda ne ide, nema cilj, nema odredište, život nema svrhu, jednostavno je. Dok ovo razumijevanje ne prožme tvoje srce, ne možeš usporiti.
Usporavanje nije pitanje kako; to nije pitanje tehnike, metoda. Mi uvedemo sve na kako. Postoji veliki kako-izam svugdje u svijetu, i svaka osoba,posebno moderan suvremeni um, je postala kakoista; kako učiniti to, kako ono, kako se obogatiti, kako biti uspješan, kako utjecati na ljude i steći prijatelje , kako meditirati, čak i kako voljeti. Nije daleko dan kada će neki glupan zapitati kako da diše.
Uopće nije pitanje kako. Ne svodite život na tehnologiju, život sveden na tehnologiju gubi sav ukus radosti.
Moja vizija je vizija besciljnog života.To je vizija svih buda. Sve jednostavno je, bez ikakvog razloga. Sve je jednostavno krajnje apsurdno. Ako je to shvaćeno, gdje je onda žurba, i zbog čega? Onda počnete da živite iz trenutka u trenutak. Onda vam je ovaj trenutak dat, milosrdan poklon od Boga, ili cjeline, ili kako god želite to da nazovete - Tao, Dama, Logos.
Ovaj trenutak vam je dostupan: pjevajte pjesmu, živite ga u njegovoj potpunosti. I ne pokušavajte da ga žrtvujete radi bilo kojeg drugog trenutka koji će doći u budućnosti, živite ga radi njega samog.
-Osho
-Život nikuda ne ide, nema cilj, nema odredište, život nema svrhu, jednostavno je. Dok ovo razumijevanje ne prožme tvoje srce, ne možeš usporiti.
Usporavanje nije pitanje kako; to nije pitanje tehnike, metoda. Mi uvedemo sve na kako. Postoji veliki kako-izam svugdje u svijetu, i svaka osoba,posebno moderan suvremeni um, je postala kakoista; kako učiniti to, kako ono, kako se obogatiti, kako biti uspješan, kako utjecati na ljude i steći prijatelje , kako meditirati, čak i kako voljeti. Nije daleko dan kada će neki glupan zapitati kako da diše.
Uopće nije pitanje kako. Ne svodite život na tehnologiju, život sveden na tehnologiju gubi sav ukus radosti.
Moja vizija je vizija besciljnog života.To je vizija svih buda. Sve jednostavno je, bez ikakvog razloga. Sve je jednostavno krajnje apsurdno. Ako je to shvaćeno, gdje je onda žurba, i zbog čega? Onda počnete da živite iz trenutka u trenutak. Onda vam je ovaj trenutak dat, milosrdan poklon od Boga, ili cjeline, ili kako god želite to da nazovete - Tao, Dama, Logos.
Ovaj trenutak vam je dostupan: pjevajte pjesmu, živite ga u njegovoj potpunosti. I ne pokušavajte da ga žrtvujete radi bilo kojeg drugog trenutka koji će doći u budućnosti, živite ga radi njega samog.
-Osho
ponedjeljak, 8. siječnja 2018.
opuštenost
ISTINSKA OPUŠTENOST PROIZLAZI IZ POVJERENJA U ŽIVOT.
OPUSTITI SE upravo znači baš to – pustiti da sve ide svojim tokom, pustiti svaku brigu i usmjeriti se neposredno na ono što je ovdje i sada!
Opuštenost nije tek stanje u kojem se nema što raditi ili u kojem nema više poslova koje bi trebalo obaviti. Opuštenost nije dokolica.
OPUŠTENOST JE TRAJNO STANJE NE PRUŽANJA OTPORA PREMA ŽIVOTU I ONOME ŠTO JEST. Što, naravno, ne znači da nećete pokušati ugasiti požar ako vam slučajno izbije u kući ili istrčati van ako se dogodi potres. Opuštenost nije inertnost ili lijenost.
Ne, BITI OPUŠTEN JEDNOSTAVNO ZNAČI NE DAVATI PREDNOST PROŠLOSTI ILI BUDUĆNOSTI NAD OVIM TRENUTKOM! U tome je cijela mudrost. OPUŠTENOST JE ODSUSTVO BRIGE! Možda ste primijetili da mnogi ljudi provedu cijele živote brinući se i strahujući o stvarima koje im se uglavnom nikada ne dogode? Ono što se događa “nekome drugome” ne znači da će se to automatski dogoditi i nama ili obrnuto. Svatko je jedinstven i ima svoj vlastiti put. A ako se već i dogodi nešto što nije po volji našem egu, treba shvatiti da se to događa s razlogom i da ništa nije slučajno. Drugim riječima, ako je trebalo biti, bit će, a ako nije, neće. Samim time, briga je suvišna i nepotrebna navika koja proizlazi iz nedostatka šire svjesnosti o tome tko mi uistinu jesmo i jasno nam govori da smo odlutali daleko od sadašnjeg trenutka i svog prirodnog stanja bivanja.
- novavizijablog
OPUSTITI SE upravo znači baš to – pustiti da sve ide svojim tokom, pustiti svaku brigu i usmjeriti se neposredno na ono što je ovdje i sada!
Opuštenost nije tek stanje u kojem se nema što raditi ili u kojem nema više poslova koje bi trebalo obaviti. Opuštenost nije dokolica.
OPUŠTENOST JE TRAJNO STANJE NE PRUŽANJA OTPORA PREMA ŽIVOTU I ONOME ŠTO JEST. Što, naravno, ne znači da nećete pokušati ugasiti požar ako vam slučajno izbije u kući ili istrčati van ako se dogodi potres. Opuštenost nije inertnost ili lijenost.
Ne, BITI OPUŠTEN JEDNOSTAVNO ZNAČI NE DAVATI PREDNOST PROŠLOSTI ILI BUDUĆNOSTI NAD OVIM TRENUTKOM! U tome je cijela mudrost. OPUŠTENOST JE ODSUSTVO BRIGE! Možda ste primijetili da mnogi ljudi provedu cijele živote brinući se i strahujući o stvarima koje im se uglavnom nikada ne dogode? Ono što se događa “nekome drugome” ne znači da će se to automatski dogoditi i nama ili obrnuto. Svatko je jedinstven i ima svoj vlastiti put. A ako se već i dogodi nešto što nije po volji našem egu, treba shvatiti da se to događa s razlogom i da ništa nije slučajno. Drugim riječima, ako je trebalo biti, bit će, a ako nije, neće. Samim time, briga je suvišna i nepotrebna navika koja proizlazi iz nedostatka šire svjesnosti o tome tko mi uistinu jesmo i jasno nam govori da smo odlutali daleko od sadašnjeg trenutka i svog prirodnog stanja bivanja.
- novavizijablog
subota, 6. siječnja 2018.
5 majmuna
Počnite sa kavezom u kome se nalazi pet majmuna.
Unutar kaveza na konop okačite bananu i postavite stepenice ispod nje.
Ubrzo će jedan od majmuna početi da se penje ka banani.
Čim priđe stepenicama, poprskajte sve majmune hladnom vodom.
Posle nekog vremena i drugi majmun će pokušati da dohvati bananu.
Čim priđe stepenicama, poprskajte sve majmune hladnom vodom.
Ubrzo će, kada jedan od majmuna pokuša da dohvati bananu, svi ostali pokušati da ga sprječe.
Tada možete da ukinete hladnu vodu.
Izbacite jednog majmuna iz kaveza i dovedite novog.
Kada dođe novi majmun i vidi bananu, pokušaće da je dohvati.
Na njegovo iznenađenje, svi ostali majmuni počeće da ga napadaju.
Poslije jos jednog pokušaja i napada, majmun zna da će biti napadnut ako proba da se popne uz stepenice.
Zamjenite još jednog od starih majmuna novim.
Čim novi majmun počne da se penje uz stepenice – biće napadnut.
Prethodni novajlija sa entuzijazmom pristupa ovom kažnjavanju!
Na isti način postepeno zamjenite sve stare majmune novim.
Svaki novi majmun će biti napadnut čim pokuša da se popne uz stepenice.
Većina majmuna koji ga tuku nemaju pojma zašto nije dozvoljeno penjanje uz stepenice, a ni zašto učestvuju u tuči novajlije.
Pošto ste zamjenili cjelu početnu postavu majmuna, ni jedan od preostalih majmuna nikada nije bio poprskan hladnom vodom..
Ipak, ni jedan majmun ne pokušava da se popne uz stepenice do banane.
Zašto? Zato jer koliko oni znaju – tako se tu oduvijek radi.
I tako nastaju korporativna politika i kultura u jednoj kompaniji …
Unutar kaveza na konop okačite bananu i postavite stepenice ispod nje.
Ubrzo će jedan od majmuna početi da se penje ka banani.
Čim priđe stepenicama, poprskajte sve majmune hladnom vodom.
Posle nekog vremena i drugi majmun će pokušati da dohvati bananu.
Čim priđe stepenicama, poprskajte sve majmune hladnom vodom.
Ubrzo će, kada jedan od majmuna pokuša da dohvati bananu, svi ostali pokušati da ga sprječe.
Tada možete da ukinete hladnu vodu.
Izbacite jednog majmuna iz kaveza i dovedite novog.
Kada dođe novi majmun i vidi bananu, pokušaće da je dohvati.
Na njegovo iznenađenje, svi ostali majmuni počeće da ga napadaju.
Poslije jos jednog pokušaja i napada, majmun zna da će biti napadnut ako proba da se popne uz stepenice.
Zamjenite još jednog od starih majmuna novim.
Čim novi majmun počne da se penje uz stepenice – biće napadnut.
Prethodni novajlija sa entuzijazmom pristupa ovom kažnjavanju!
Na isti način postepeno zamjenite sve stare majmune novim.
Svaki novi majmun će biti napadnut čim pokuša da se popne uz stepenice.
Većina majmuna koji ga tuku nemaju pojma zašto nije dozvoljeno penjanje uz stepenice, a ni zašto učestvuju u tuči novajlije.
Pošto ste zamjenili cjelu početnu postavu majmuna, ni jedan od preostalih majmuna nikada nije bio poprskan hladnom vodom..
Ipak, ni jedan majmun ne pokušava da se popne uz stepenice do banane.
Zašto? Zato jer koliko oni znaju – tako se tu oduvijek radi.
I tako nastaju korporativna politika i kultura u jednoj kompaniji …
moraš
Moraš!
Jedna od najčešće neizgovorenih riječi koju svaki dan upotrebljavamo nebrojeno puta. Moraš peći kolače. Moraš ići na ručak kod svojih. Moraš očistiti kuću. Moraš udovoljavati klijentima. Moraš slušati šefa. Moraš imati djecu. Moraš prestati plakati. Moraš biti hrabar. Moraš se smijati i biti veseo. Moraš biti pristojan. Moraš slušati. Moraš biti dobar. Moraš ići u vrtić. Moraš se igrati s drugom djecom. Moraš pozdravljati susjede i starije. Moraš ići u školu. Moraš učiti. Moraš pospremati sobu. Moraš ići na fakultet. Moraš se udati/oženiti. Moraš imati dijete. Pa moraš imati drugo dijete. Moraš ustajati rano ujutro. Moraš raditi. Moraš brinuti o djeci. Moraš zarađivati pare. Moraš biti uspješan. Moraš kuhati mužu. Moraš pitati ženu da ideš na nogomet. Moraš jesti kad je pauza ili vrijeme za ručak. Moraš vjerovati u onog Boga u kojeg ti ja kažem na način na koji ti ja kažem. Moraš zato jer sam ja tako rekao. Moraš jer bi bio red. Moraš jer ćeš izgubiti posao. Moraš jer ćeš ispasti nepristojan. Moraš jer se bojiš da će te odbaciti. Moraš jer se bojiš kritike. Moraš jer se bojiš osuđivanja. Moraš jer nema tko drugi. Moraš jer se to tako radi. Moraš jer ćeš ispasti kriv. Moraš. Moraš. Ti to MORAŠ. Nitko drugi neće. Moraš sam nadopuniti ovu listu.
Vrlo često nismo svjesni svih ovih "moraš", već po automatici, bez preispitivanja slušamo ovaj glas unutarnjeg tiranina na koji smo toliko navikli. Ne zastajemo, ne pitamo se da li to stvarno želimo. Ne dajemo si priliku da razmislimo i onda odlučimo želimo li to ili ne. Želim li ja to jer to dolazi iz mog srca i razumijevanja situacije ili zato što, jebiga, Moraš. Ti Moraš. Nitko drugi neće. Ako ti to ne napraviš nitko drugi neće.
Neki su svjesni, ali naravno imaju hrpu izgovora i racionalizacija zašto moraju. Kad se sve zbroji i oduzme sve se svede na zajednički nazivnik. Strah. Strah od odbacivanja, kritike ili poniženja. Jer kakva sam ja to osoba ako odbijem nekome izaći u susret? Recimo primiti osobu na frizuru koja kasni dvadeset minuta. Ako ju odbijem više mi se nikad neće pojaviti (odbacit će me). Ili reći punici/svekrvi da joj neću doći na nedjeljni ručak (kritizirat će me pred svom ostalom rodbinom). Kakva sam ja to osoba ako sebe stavljam na prvo mjesto (što je btw prijeko potrebno)? Kritizirat će me da sam sebičan. Kakva sam ja to osoba ako druge tražim za pomoć? Mislit će da sam slab i nesposoban (ponižavat će me). Jednostavno nema izlaza. Bolje mi je da napravim to što moram jer znaš kakvi su ljudi.
Ne znam kakvi su ljudi. Ima ih svakakvih. Ono što tamo vidiš nema veze s njima. Ima veze s tobom. Oni su tvoja ogledala. Ono što znam je jednostavna matematika. Moraš = Muka. Moraš = Nesloboda. Moraš = Teror najgore vrste prema sebi samom. Moraš = Automatsko neću i odjebi kojeg naravno opet nismo svjesni pa se okrene protiv nas bilo u obliku bolesti, bilo u obliku samosabotaže. Moraš = Neživot. Moraš = Nemogućnost posjedovanja sebe i samoodređivanja. U prijevodu drugi (tj. tvoj unutarnji tiranin) ti govore tko si i što ćeš raditi tj. kako ćeš živjeti.
Ako moraš doći kod svekrve/punice na ručak, to znači da ti ona govori što da radiš. Naravno da je ovo samo iluzija. Nitko ti ne može reći što ćeš raditi osim ti sam. Naravno da radnje koje činiš imaju posljedice. Neodlazak na ručak može značiti gnjev i ogovaranje punice/svekrve. Pitanje je da li radije biraš biti Svoj i Autentičan ili biti Dobar? Ironija je da će te svekrva/punica svejedno ogovarati došao ti na ručak ili ne. Punica/svekrva ionako nije tvoj problem. Pitanje je kako se ti osjećaš u vlastitoj koži i sam sa sobom kad god pristaneš na prodaju sebe? Kako se osjećaš kad tvoje automatsko Moram uzima mjesto Razmislit ću ili Neću? Kako se osjećaš ako je život jedno veliko Moram? Hrpa obaveza. Što je onda s užitkom, spontanošću i slobodom? Što je s posjedovanjem i određivanjem sebe? Što je s autentičnošću? Što poručuješ svojoj djeci ako i ona idu s tobom na ručak (ili bilo što drugo), a na to ti se ne ide?
Ako nisi imao osjećaj dobrodošlice prilikom dolaska na ovaj svijet napravit ćeš sve da budeš Potreban (drugima). Onda ćeš brinuti za druge, udovoljavati im, u svakom slučaju na neki način će te trebati. U tom procesu ćeš si puno Moram samonametnuti. Izgradit ćeš čitav identitet oko toga da si potreban. Zaboravit ćeš na vlastite potrebe i na svoje pravo ja. Umjesto Tebe biti će Moraš.
Da bi mogao mijenjati stvari moraš biti spreman nositi se s posljedicama. Promjena će uzrokovati da mnogi ljudi u tvojoj blizini postanu nezadovoljni. Neki će otpasti. S nekima ćeš produbiti odnos. Pojavit će se i neki novi ljudi jer ćeš zračiti drugačiju energiju u svijet ako počneš zastajkivati i osluškivati sebe. "Razmislit ću" i "Ne moram" su prijeko potrebne i izuzetno poželjne opcije kako bi si od života stvorili ono što stvarno želimo.
Možeš raditi što god želiš ali ne i dokle želiš. Možeš otići u drugu krajnost što i nije loše neko vrijeme jer ćeš tako naći sredinu i moći odlučivati od situacije do situacije, a ne po automatici. Ne moraš li prati suđe dva tjedna imat ćeš hrpu suđa i onda ćeš se morati nositi s tim posljedicama. Ali ćeš imati iskustvo Ne moram i ujedno shvatiti zašto je pranje suđa stvarno dobro za tebe. S vremenom počneš shvaćati koji su "Moram" dobri za tebe, a koji nisu. Ono u što sam uvjeren je da se dugoročno uvijek isplati biti svoj. Prvenstveno u smislu zdravlja i zadovoljstva, a isto tako i u financijskom smislu.
Kontempliranje na to nevjerojatno i teško izgovorljivo pitanje: "Što ako ne moram" i "Tko će to raditi kad ja umrem?" mogli bi s vremenom dovesti do pojavljivanja novih opcija i načina djelovanja. Što ako stvarno Ne moram? I još bitnije pitanje: "Tko sam ja ako ne moram"? Poznam li ja tog gospodina/damu koja jednostavno Ne mora?
– Dane Cvijanović
Jedna od najčešće neizgovorenih riječi koju svaki dan upotrebljavamo nebrojeno puta. Moraš peći kolače. Moraš ići na ručak kod svojih. Moraš očistiti kuću. Moraš udovoljavati klijentima. Moraš slušati šefa. Moraš imati djecu. Moraš prestati plakati. Moraš biti hrabar. Moraš se smijati i biti veseo. Moraš biti pristojan. Moraš slušati. Moraš biti dobar. Moraš ići u vrtić. Moraš se igrati s drugom djecom. Moraš pozdravljati susjede i starije. Moraš ići u školu. Moraš učiti. Moraš pospremati sobu. Moraš ići na fakultet. Moraš se udati/oženiti. Moraš imati dijete. Pa moraš imati drugo dijete. Moraš ustajati rano ujutro. Moraš raditi. Moraš brinuti o djeci. Moraš zarađivati pare. Moraš biti uspješan. Moraš kuhati mužu. Moraš pitati ženu da ideš na nogomet. Moraš jesti kad je pauza ili vrijeme za ručak. Moraš vjerovati u onog Boga u kojeg ti ja kažem na način na koji ti ja kažem. Moraš zato jer sam ja tako rekao. Moraš jer bi bio red. Moraš jer ćeš izgubiti posao. Moraš jer ćeš ispasti nepristojan. Moraš jer se bojiš da će te odbaciti. Moraš jer se bojiš kritike. Moraš jer se bojiš osuđivanja. Moraš jer nema tko drugi. Moraš jer se to tako radi. Moraš jer ćeš ispasti kriv. Moraš. Moraš. Ti to MORAŠ. Nitko drugi neće. Moraš sam nadopuniti ovu listu.
Vrlo često nismo svjesni svih ovih "moraš", već po automatici, bez preispitivanja slušamo ovaj glas unutarnjeg tiranina na koji smo toliko navikli. Ne zastajemo, ne pitamo se da li to stvarno želimo. Ne dajemo si priliku da razmislimo i onda odlučimo želimo li to ili ne. Želim li ja to jer to dolazi iz mog srca i razumijevanja situacije ili zato što, jebiga, Moraš. Ti Moraš. Nitko drugi neće. Ako ti to ne napraviš nitko drugi neće.
Neki su svjesni, ali naravno imaju hrpu izgovora i racionalizacija zašto moraju. Kad se sve zbroji i oduzme sve se svede na zajednički nazivnik. Strah. Strah od odbacivanja, kritike ili poniženja. Jer kakva sam ja to osoba ako odbijem nekome izaći u susret? Recimo primiti osobu na frizuru koja kasni dvadeset minuta. Ako ju odbijem više mi se nikad neće pojaviti (odbacit će me). Ili reći punici/svekrvi da joj neću doći na nedjeljni ručak (kritizirat će me pred svom ostalom rodbinom). Kakva sam ja to osoba ako sebe stavljam na prvo mjesto (što je btw prijeko potrebno)? Kritizirat će me da sam sebičan. Kakva sam ja to osoba ako druge tražim za pomoć? Mislit će da sam slab i nesposoban (ponižavat će me). Jednostavno nema izlaza. Bolje mi je da napravim to što moram jer znaš kakvi su ljudi.
Ne znam kakvi su ljudi. Ima ih svakakvih. Ono što tamo vidiš nema veze s njima. Ima veze s tobom. Oni su tvoja ogledala. Ono što znam je jednostavna matematika. Moraš = Muka. Moraš = Nesloboda. Moraš = Teror najgore vrste prema sebi samom. Moraš = Automatsko neću i odjebi kojeg naravno opet nismo svjesni pa se okrene protiv nas bilo u obliku bolesti, bilo u obliku samosabotaže. Moraš = Neživot. Moraš = Nemogućnost posjedovanja sebe i samoodređivanja. U prijevodu drugi (tj. tvoj unutarnji tiranin) ti govore tko si i što ćeš raditi tj. kako ćeš živjeti.
Ako moraš doći kod svekrve/punice na ručak, to znači da ti ona govori što da radiš. Naravno da je ovo samo iluzija. Nitko ti ne može reći što ćeš raditi osim ti sam. Naravno da radnje koje činiš imaju posljedice. Neodlazak na ručak može značiti gnjev i ogovaranje punice/svekrve. Pitanje je da li radije biraš biti Svoj i Autentičan ili biti Dobar? Ironija je da će te svekrva/punica svejedno ogovarati došao ti na ručak ili ne. Punica/svekrva ionako nije tvoj problem. Pitanje je kako se ti osjećaš u vlastitoj koži i sam sa sobom kad god pristaneš na prodaju sebe? Kako se osjećaš kad tvoje automatsko Moram uzima mjesto Razmislit ću ili Neću? Kako se osjećaš ako je život jedno veliko Moram? Hrpa obaveza. Što je onda s užitkom, spontanošću i slobodom? Što je s posjedovanjem i određivanjem sebe? Što je s autentičnošću? Što poručuješ svojoj djeci ako i ona idu s tobom na ručak (ili bilo što drugo), a na to ti se ne ide?
Ako nisi imao osjećaj dobrodošlice prilikom dolaska na ovaj svijet napravit ćeš sve da budeš Potreban (drugima). Onda ćeš brinuti za druge, udovoljavati im, u svakom slučaju na neki način će te trebati. U tom procesu ćeš si puno Moram samonametnuti. Izgradit ćeš čitav identitet oko toga da si potreban. Zaboravit ćeš na vlastite potrebe i na svoje pravo ja. Umjesto Tebe biti će Moraš.
Da bi mogao mijenjati stvari moraš biti spreman nositi se s posljedicama. Promjena će uzrokovati da mnogi ljudi u tvojoj blizini postanu nezadovoljni. Neki će otpasti. S nekima ćeš produbiti odnos. Pojavit će se i neki novi ljudi jer ćeš zračiti drugačiju energiju u svijet ako počneš zastajkivati i osluškivati sebe. "Razmislit ću" i "Ne moram" su prijeko potrebne i izuzetno poželjne opcije kako bi si od života stvorili ono što stvarno želimo.
Možeš raditi što god želiš ali ne i dokle želiš. Možeš otići u drugu krajnost što i nije loše neko vrijeme jer ćeš tako naći sredinu i moći odlučivati od situacije do situacije, a ne po automatici. Ne moraš li prati suđe dva tjedna imat ćeš hrpu suđa i onda ćeš se morati nositi s tim posljedicama. Ali ćeš imati iskustvo Ne moram i ujedno shvatiti zašto je pranje suđa stvarno dobro za tebe. S vremenom počneš shvaćati koji su "Moram" dobri za tebe, a koji nisu. Ono u što sam uvjeren je da se dugoročno uvijek isplati biti svoj. Prvenstveno u smislu zdravlja i zadovoljstva, a isto tako i u financijskom smislu.
Kontempliranje na to nevjerojatno i teško izgovorljivo pitanje: "Što ako ne moram" i "Tko će to raditi kad ja umrem?" mogli bi s vremenom dovesti do pojavljivanja novih opcija i načina djelovanja. Što ako stvarno Ne moram? I još bitnije pitanje: "Tko sam ja ako ne moram"? Poznam li ja tog gospodina/damu koja jednostavno Ne mora?
– Dane Cvijanović
ponedjeljak, 1. siječnja 2018.
sebe
Voljeti SEBE je jednostavno, stanes pa se volis, volis se svakako, volis se u svim stanjima, volis se u svim vremenima i eto volis se… I kad se volis, ne mozes uvjetovati tudje ljubavi, ne pada ti na pamet da radis kalkulacije, da koristis besmislene rijeci i da se zaogrces nepotrebnim sticenjima…
Kad volis SEBE, onda su ti svi ljudi beskrajno ljubavni, svi su ti do jednog vrijedni voljenja, i onda ih volis… JEDNOSTAVNO IH VOLIS… ONAKO KAO STO VOLIS SEBE
Pa zbog te ljubavi, spreman si preskociti sve barijere, spreman si premostiti sve rijeke, spreman si zivjeti u svima, potpuno i cisto, bez razmisljanja
Oni koji te vracaju tebi, spremno prihvatis
Oni koje te puste da prodjes, spremno prolazis, a oni koji te zadrze, koji te ljubavlju privuku, njima se predajes… predajes se potpuno, predajes sve svim srcem i cijelim svojim postojanjem …
I iz takvih mocnih ljubavi, svijet nastaje… Svijet kojem je objasnjavanje nepotrebno, kojem je ispravljanje besmisleno i u kojem se svako od nas osjeca, kao kod kuce
I ETO TO JE LJUBAV…. CISTA, MOCNA i SAVRSENA TVOJA I MOZES JOJ SE PREDATI JER ONA NOSI SAMO TVOJE IMA I IMA TVOJ OBLIK
- Maida
Kad volis SEBE, onda su ti svi ljudi beskrajno ljubavni, svi su ti do jednog vrijedni voljenja, i onda ih volis… JEDNOSTAVNO IH VOLIS… ONAKO KAO STO VOLIS SEBE
Pa zbog te ljubavi, spreman si preskociti sve barijere, spreman si premostiti sve rijeke, spreman si zivjeti u svima, potpuno i cisto, bez razmisljanja
Oni koji te vracaju tebi, spremno prihvatis
Oni koje te puste da prodjes, spremno prolazis, a oni koji te zadrze, koji te ljubavlju privuku, njima se predajes… predajes se potpuno, predajes sve svim srcem i cijelim svojim postojanjem …
I iz takvih mocnih ljubavi, svijet nastaje… Svijet kojem je objasnjavanje nepotrebno, kojem je ispravljanje besmisleno i u kojem se svako od nas osjeca, kao kod kuce
I ETO TO JE LJUBAV…. CISTA, MOCNA i SAVRSENA TVOJA I MOZES JOJ SE PREDATI JER ONA NOSI SAMO TVOJE IMA I IMA TVOJ OBLIK
- Maida
Pretplati se na:
Postovi (Atom)