Da li ti je ikada palo na pamet, da su “napadi” na tijelo, zapravo sustinski iscjeljujuci?
Da zivot vraca “napadanjem” dio tijela koji je umom odvojen od cjeline.
Promatranjem “napada” bez analiza i tumacenja to je vidljivo “prostim” okom.
Um uvijek razdvaja, no zivot sam po sebi spaja, sa savrsenom preciznoscu.
- Maida
srijeda, 11. prosinca 2019.
utorak, 3. prosinca 2019.
iluzije
Pred+po+stav+ke su jedne od najvecih iluzija uma. One su posljedica prodjenog, nisu cinjenice. Dok ti pred+po+stav+ljas da je nesto takvo, zivot se dogadja. Svjesnost postojanja te zaobilazi i stalno si u stanjima koja te vuku nazad, kako bi ih popravljao i kroz tumacenja shvatio.
Shvatanje kroz pretpostavke je suludo i besmisleno “trosenje” vremena, koje te kosta istine.
Da li je to dostojno tebe?
-Maida
Shvatanje kroz pretpostavke je suludo i besmisleno “trosenje” vremena, koje te kosta istine.
Da li je to dostojno tebe?
-Maida
nedjelja, 13. listopada 2019.
nedjelja, 15. rujna 2019.
ti
Ima li nacina, sredstva, metode... kojom te neko moze “osloboditi” tebe i tvojih stanja koja si sebi, sobom gradio?
Ima li toga, ko ce ti uistinu “pomoci” da te rijesi onoga sto je tebi, tobom prisutno?
Nema tog boga na ovom nivou svijesti, koji bi to bio u stanju uciniti, osim ako mu ti nisi dao svoju snagu, gradeci sebi boga, koji ce te uvijek spasiti od tebe samog.
Ako si mozda smislio univerzum, kojem ces se predati i dati mu sve sto si smisljao vremenom, to ce opet biti slika tebe, tamo u univerzumu... i opet Jovo nanovo 😳
Kad te pritisne tvoje vlastito namisljanje, koje postoji samo u tebi, koje nikome ne mozes dati osim sebi, e onda ti mozda sine, da si na ovaj nivo svijesti dosao porad sebe i da od sebe nema bjezanja, nikuda.
Pogledaj samo koliko si snage i zivota “ulozio” u ono sto zivi tobom, to je ista ona snaga kojom uvijek mozes dovesti sebe u stanje koje ti jesi, bez roptanja i borbi... mirno i tiho kao sto to zivot cini.
Udah, izdah❤️
-Maida
Ima li toga, ko ce ti uistinu “pomoci” da te rijesi onoga sto je tebi, tobom prisutno?
Nema tog boga na ovom nivou svijesti, koji bi to bio u stanju uciniti, osim ako mu ti nisi dao svoju snagu, gradeci sebi boga, koji ce te uvijek spasiti od tebe samog.
Ako si mozda smislio univerzum, kojem ces se predati i dati mu sve sto si smisljao vremenom, to ce opet biti slika tebe, tamo u univerzumu... i opet Jovo nanovo 😳
Kad te pritisne tvoje vlastito namisljanje, koje postoji samo u tebi, koje nikome ne mozes dati osim sebi, e onda ti mozda sine, da si na ovaj nivo svijesti dosao porad sebe i da od sebe nema bjezanja, nikuda.
Pogledaj samo koliko si snage i zivota “ulozio” u ono sto zivi tobom, to je ista ona snaga kojom uvijek mozes dovesti sebe u stanje koje ti jesi, bez roptanja i borbi... mirno i tiho kao sto to zivot cini.
Udah, izdah❤️
-Maida
nedjelja, 18. kolovoza 2019.
do kraja
Ako ćeš da pokušaš idi do kraja inače nemoj ni počinjati.
Ako ćeš da pokušaš - idi do kraja,
to bi moglo da znači gubitak devojaka, žena, rođaka, poslova i možda tvoga razuma.
Idi do kraja.
Moglo bi značiti gladovati 3 ili 4 dana ili se smrznuti na klupi u parku.
Moglo bi značiti zatvor, moglo bi značiti ruganje, ismejavanje, izolaciju.
Izolacija je dar,
sve ostalo je proba tvoje izdržljivosti, koliko stvarno to želiš da to uradiš.
I uspećeš, uprkos odbijanju i najgorim izgledima
i biće bolje od svega što možeš da zamisliš.
Ako ćeš da pokušaš - idi do kraja.
Ne postoji nijedno osećanje kao to.
Bićeš sam sa bogovima
a noći će buktati u plamenu.
Uradi to, uradi to, uradi to. Uradi to.
Do kraja, do kraja.
-Čarls Bukovski
Ako ćeš da pokušaš - idi do kraja,
to bi moglo da znači gubitak devojaka, žena, rođaka, poslova i možda tvoga razuma.
Idi do kraja.
Moglo bi značiti gladovati 3 ili 4 dana ili se smrznuti na klupi u parku.
Moglo bi značiti zatvor, moglo bi značiti ruganje, ismejavanje, izolaciju.
Izolacija je dar,
sve ostalo je proba tvoje izdržljivosti, koliko stvarno to želiš da to uradiš.
I uspećeš, uprkos odbijanju i najgorim izgledima
i biće bolje od svega što možeš da zamisliš.
Ako ćeš da pokušaš - idi do kraja.
Ne postoji nijedno osećanje kao to.
Bićeš sam sa bogovima
a noći će buktati u plamenu.
Uradi to, uradi to, uradi to. Uradi to.
Do kraja, do kraja.
-Čarls Bukovski
subota, 17. kolovoza 2019.
srijeda, 14. kolovoza 2019.
šake
Zamislite na trenutak da u svakom dlanu držite pregršt zamjeranja u obliku ljutnje, bijesa, osude, straha. Zamislite to kao neugodnu, tamnu, odbojnu masu. Kako ne biste izgubili taj dragocjen sadržaj, stisnite obje šake, najjače što možete - sve do granice bola, i obratite istovremeno pažnju dokle seže taj grč – do lakta, ramena ili čak dalje? Možete li duboko udahnuti punim plućima?
Potom otvorite šaku i zamislite kako sve to curi iz dlanova i pada na pod. Protresite prste, istegnite ih i opustite. Snažno protrljajte dlanove da odstranite i zadnje mrvice. Kako je sad? Kakav je osjećaj udahnuti punim plućima?
Potom otvorite šaku i zamislite kako sve to curi iz dlanova i pada na pod. Protresite prste, istegnite ih i opustite. Snažno protrljajte dlanove da odstranite i zadnje mrvice. Kako je sad? Kakav je osjećaj udahnuti punim plućima?
petak, 26. srpnja 2019.
kako
Ja bih rado zivio sebe, ali ne znam kako... kaze covjek.
Onda idemo prvo staviti pred tebe tu izjavu i vidjeti sta to stvarno jeste, sta ti stvarno hoces.
Napisi je na papir i idemo je zajedno pogledati.
Kreni sa prvim dijelom, smiri sve i pogledaj izjavu, “ ja bih rado zivio sebe”.... jesi li ti ziv? Ako jesi, sta je to sto zivi tebe, sada?
Tisina je potrajala dobrano, na obje strane.
I onda je odgovor dosao spontano: pa ja😊nema niko drugi!
E sad pogledaj ostatak tvoje izjave pa dodji do istine sobom, kazem ja.
Pa ja vec zivim sebe, rece on zaprepasteno.
I kako to tebi sad izgleda?
Koji sam ja konj, zasto ja to nisam vidio odmah?
E sa tim ces morati sam polako izaci na kraj, jer tvoj sistem ne poznaje tebe, on samo ima informacije od drugih, a tebe, koji si jedini ziv i postojis u cijeloj shemi, ne zna. On sa tobom ne zna sta ce😉
- Maida
Onda idemo prvo staviti pred tebe tu izjavu i vidjeti sta to stvarno jeste, sta ti stvarno hoces.
Napisi je na papir i idemo je zajedno pogledati.
Kreni sa prvim dijelom, smiri sve i pogledaj izjavu, “ ja bih rado zivio sebe”.... jesi li ti ziv? Ako jesi, sta je to sto zivi tebe, sada?
Tisina je potrajala dobrano, na obje strane.
I onda je odgovor dosao spontano: pa ja😊nema niko drugi!
E sad pogledaj ostatak tvoje izjave pa dodji do istine sobom, kazem ja.
Pa ja vec zivim sebe, rece on zaprepasteno.
I kako to tebi sad izgleda?
Koji sam ja konj, zasto ja to nisam vidio odmah?
E sa tim ces morati sam polako izaci na kraj, jer tvoj sistem ne poznaje tebe, on samo ima informacije od drugih, a tebe, koji si jedini ziv i postojis u cijeloj shemi, ne zna. On sa tobom ne zna sta ce😉
- Maida
sukob
Sukobom misljenja, sustinski se nista ne dobija. Ali se ne dobija nista niti suradnjom misljenja😁
Mogu se privremeno, ljudi “okupiti” oko ideje, razglabati o njoj, sukobljavati se, ujedinjavati... no na kraju to sve ne ostavlja traga.
Svako i dalje ostaje sam sa sobom, svojim misljenjem, stanjem sa kojim, htio, ne htio, mora izaci na kraj.
E to je vec situacija, u kojoj su cinjenice bitne.
U cinjenice ne mozes ici misljenjem, vec samo sobom u sve.
Sta vidis, sta cujes, sta osjecas SADA?
Kako to sve tebi izgleda?
Cime si ispunio svoje postojanje? Je li ono tebi skladno? Ako si ti u redu, da li je sve s tobom u redu, sada?
Ne sutra, ne kad obavis posao, otplatis kredit, nadjes partnera... vec sada😁
Jer zivot se ne dogadja sutra, zivot je uvijek na raspolaganju sada i sve sto je tu, tvoje je❤️
Tu ti ni tvoje, ni tudje misljenje nista ne znaci, tu se ne moras boriti sa sobom za opstanak, tu nisi ugrozena vrsta 😊
- Maida
Mogu se privremeno, ljudi “okupiti” oko ideje, razglabati o njoj, sukobljavati se, ujedinjavati... no na kraju to sve ne ostavlja traga.
Svako i dalje ostaje sam sa sobom, svojim misljenjem, stanjem sa kojim, htio, ne htio, mora izaci na kraj.
E to je vec situacija, u kojoj su cinjenice bitne.
U cinjenice ne mozes ici misljenjem, vec samo sobom u sve.
Sta vidis, sta cujes, sta osjecas SADA?
Kako to sve tebi izgleda?
Cime si ispunio svoje postojanje? Je li ono tebi skladno? Ako si ti u redu, da li je sve s tobom u redu, sada?
Ne sutra, ne kad obavis posao, otplatis kredit, nadjes partnera... vec sada😁
Jer zivot se ne dogadja sutra, zivot je uvijek na raspolaganju sada i sve sto je tu, tvoje je❤️
Tu ti ni tvoje, ni tudje misljenje nista ne znaci, tu se ne moras boriti sa sobom za opstanak, tu nisi ugrozena vrsta 😊
- Maida
srijeda, 24. srpnja 2019.
zašto
Zašto nam ne kažu, zašto nas ne nauče na vreme da sve što želimo postići u ime dobra možemo samo kroz ljubav, molitvu, prihvatanje, razumevanje - a ne pretnje, ljutnju, kazne, osudjivanje, mač... svi smo mi samo privremeni astronauti u ovoj dimenziji i to u misiji razumevanja ljubavi i kad radimo bilo šta drugo izgubimo vezu sa svojim srcem koje je božiji toki- voki.
- Isidora Bjelica
- Isidora Bjelica
petak, 19. srpnja 2019.
suočavanje
Vrijeme za suocavanje sa sobom je uvijek prisutno.
I ne trebas suocavanje jer ti nije dobro, jer ti se dogadjaju ruzne stvari, jer bi htio biti nesto drugo od onoga sto jesi.
Vec ti suocavanje daje jasnu sliku svega - i uma i tijela i vitalne energije, kojima privremeno slikas zivot, slazuci kockice privremenosti.
-Maida
I ne trebas suocavanje jer ti nije dobro, jer ti se dogadjaju ruzne stvari, jer bi htio biti nesto drugo od onoga sto jesi.
Vec ti suocavanje daje jasnu sliku svega - i uma i tijela i vitalne energije, kojima privremeno slikas zivot, slazuci kockice privremenosti.
-Maida
utorak, 16. srpnja 2019.
mi
Mi bismo da umiremo, a zivi smo….
Mi bismo da budemo, a ne znamo da jesmo…
Mi bismo svasta, a vec sve to jesmo…. i onda se pitamo zasto smo sve ovdje na zemlji, pretvorili u cekanje za odlazak tamo gdje je bolje, gdje je mocnije i ljepse…. a sobom smo stvorili svijet u kojem smo ispustili sebe i onda se obrusavamo jedni na druge trazeci krivca, trazeci spasioca i izmisljajuci trista cuda, da nas spasi od nas samih ….
-Maida
Mi bismo da budemo, a ne znamo da jesmo…
Mi bismo svasta, a vec sve to jesmo…. i onda se pitamo zasto smo sve ovdje na zemlji, pretvorili u cekanje za odlazak tamo gdje je bolje, gdje je mocnije i ljepse…. a sobom smo stvorili svijet u kojem smo ispustili sebe i onda se obrusavamo jedni na druge trazeci krivca, trazeci spasioca i izmisljajuci trista cuda, da nas spasi od nas samih ….
-Maida
četvrtak, 27. lipnja 2019.
problemi
Problem se nikada ne moze rijesiti na onom nivou na kojem je nastao. Takvo pokusavanje rjesavanja, samo stvara jos vece probleme i cijela shema se siri sama od sebe.
Sa onim sto se desava, vezani smo culima, a cula ne mozes “ugasiti”.
Ako je nesto prisutno, ako se nesto dogadja, veza sa kojom smo za to vezani je zapravo gledanje, slusanje, osjecanje...
I to je ujedno i mjesto, polazna tacka u kojoj se nama dogadjaju stanja.
Bilo koje stanje cula sustinski nije stvarno.
Ako te boli, napada, smeta, bilo sta a ti si svjestan da si tu gdje jesi, da nema nista sto bi moglo uzrokovati sada takvo stanje, ocigledno je da su cula i cijeli mehanizam obrade podataka, zapeo u necemu sto je njemu stvarno.
Postoji privremena opcija “zaustavljanja” obrade podataka- uzmes tabletu protiv toga, cime se privremeno zaustavi dovod podataka od napadnutog dijela do mozga i nazad.
Mogu ti “izvaditi” organ za koji je utvrdjeno da ne funkcionira, no time ce se na duge staze, stvoriti jos mocniji poremecaj cijele strukture....
I sve je jasnije da se time sustinski nece doci do onoga cemu tezimo.
No postoji i opcija suocavanja i prolazenja, koristenje strukture uma i tijela u jednoti sa onim sto jeste,
Ta opcija je ljudima nedostupna, jer je informacija “bjezanja”, zaustavljanja” “tretiranja” stanja u umu, prisutna.
Oni koji se usude ici tim putem, obicno od svoje okoline dobiju misljenje, da je to mahnito, da se to ne radi, da treba djelovati... i naravno, cuvanje zivota borbama i zadrzavanjima zbog ne-daj-boze, se nastavlja do daljnjeg.
A svima je ocito da se jedino zivotom sve dogadja, da je zivot taj koji sve moze I da je koristenje zivota sada, jedina moguca opcija svima dostupna.
Cula mogu “znati” samo ono sto im damo da znaju. Koristenje cula sada, oslobadja cijeli sistem napada i odbrana, bez prevelikog napora i nastojanja❤️
- Maida
Sa onim sto se desava, vezani smo culima, a cula ne mozes “ugasiti”.
Ako je nesto prisutno, ako se nesto dogadja, veza sa kojom smo za to vezani je zapravo gledanje, slusanje, osjecanje...
I to je ujedno i mjesto, polazna tacka u kojoj se nama dogadjaju stanja.
Bilo koje stanje cula sustinski nije stvarno.
Ako te boli, napada, smeta, bilo sta a ti si svjestan da si tu gdje jesi, da nema nista sto bi moglo uzrokovati sada takvo stanje, ocigledno je da su cula i cijeli mehanizam obrade podataka, zapeo u necemu sto je njemu stvarno.
Postoji privremena opcija “zaustavljanja” obrade podataka- uzmes tabletu protiv toga, cime se privremeno zaustavi dovod podataka od napadnutog dijela do mozga i nazad.
Mogu ti “izvaditi” organ za koji je utvrdjeno da ne funkcionira, no time ce se na duge staze, stvoriti jos mocniji poremecaj cijele strukture....
I sve je jasnije da se time sustinski nece doci do onoga cemu tezimo.
No postoji i opcija suocavanja i prolazenja, koristenje strukture uma i tijela u jednoti sa onim sto jeste,
Ta opcija je ljudima nedostupna, jer je informacija “bjezanja”, zaustavljanja” “tretiranja” stanja u umu, prisutna.
Oni koji se usude ici tim putem, obicno od svoje okoline dobiju misljenje, da je to mahnito, da se to ne radi, da treba djelovati... i naravno, cuvanje zivota borbama i zadrzavanjima zbog ne-daj-boze, se nastavlja do daljnjeg.
A svima je ocito da se jedino zivotom sve dogadja, da je zivot taj koji sve moze I da je koristenje zivota sada, jedina moguca opcija svima dostupna.
Cula mogu “znati” samo ono sto im damo da znaju. Koristenje cula sada, oslobadja cijeli sistem napada i odbrana, bez prevelikog napora i nastojanja❤️
- Maida
utorak, 25. lipnja 2019.
iscjeljenje
Ne postoji nacin kojim se moze objasniti iscjeljivacki proces. Jednostavno zato sto bilo kakvo objasnjenje od strane onoga ko je to prosao je njegovo stanje, a onaj koji je to spreman proci, ne moze dobiti istinitu informaciju od nekog drugog, vec samo od sebe.
Pitanja: koliko ce to trajati, kako to izgleda, sta se moze dogoditi, sta da ocekujem....uvijek ostaju bez odgovora, jer na njih ne moze odgovoriti niko, osim onoga koji je to spreman prolaziti, sobom.
Ukoliko se u iscjeljivacki proces krene sa pretpostavkama, namjerama i ciljem da se osjecas bolje, da ti bude ugodnije, da rijesis svoj status, sam ces sebi podmetati noge na svakom koraku, jer iscjeljivacki proces to nije.
Misljenje, koje ti je davalo ritam, budilo te i uspavljivalo, gonilo na reakcije na tvoja ili tudja stanja misljenja, ce stati samo od sebe. I neces ustajati ujutro, jer imas obaveza, vec ce budjenje biti pokrenuto zivotom.
Cinice ti se, pogotovo na pocetku, da zivot nema smisla i da si depresivan jer nemas pojma sta i kako dalje, dok ne dodjes u stanje direktnog kontakta sa svim sto jeste, bez prevodioca.
On se nece “paliti” da ti pokrene reakciju, za koju si mislio da je opravdana iz ovih ili onih razloga.
Tvoj svijet nece nestati, sve ce biti prisutno i na svom mjestu, no cula ce davati sasvim drugaciju sliku od one koja se vrtila u umu, kroz znane projekcije.
Ostaces cesto sam ko prst, ogoljen do atoma i sabatomskih cestica, bez tla i neba za koje si se vezivao kroz vrijeme.
I nece ti biti niti dobro, niti lose, vec ce ti biti bas onako kako si sam sebe otvorio prema sebi.
Kad zivot tobom pokulja, imaces povremeno osjecaj da ti se cijeli svijet srucio na glavu, ali ces takodje prizeljkivati ta stanja, jer su ona toliko mocna, da te radosno vinu prema svemu sto je stvarno.
Nikada, ali zaista nikada ti vise ne bude palo na pamet, da brkas zivot sa unistenjem, sa smrcu i sa napadanjem... jer to bude nestalo.
Nestace i “osoba” koju si gajio umom, kao sebe, dajuci joj vrijeme i prostor i znaces, da to nisi ti.
U cijelom prolasku kroz sva svoja stanja, bice ti dostupno tvoje prisustvo, tvoje postojanje, cisto i mocno, na kojega se uvijek mozes osloniti i gdje vjerovanje vise nema sta traziti, jer sebi ne trebas vjerovati ili ne vjerovati, kad sebe znas, kad znas da jesi❤️
Zivot sam ce te “pozvati” da zakoracis, da se prepustis i otvoris sebe, svemu❤️ bez obzira na misljenje da je to okrutno, tesko i nepodnosljivo I da ti to ne mozes, jer ne znas kako.
A znas, sve znas i sve je tu dostupno tebi, tobom❤️
-Maida
Pitanja: koliko ce to trajati, kako to izgleda, sta se moze dogoditi, sta da ocekujem....uvijek ostaju bez odgovora, jer na njih ne moze odgovoriti niko, osim onoga koji je to spreman prolaziti, sobom.
Ukoliko se u iscjeljivacki proces krene sa pretpostavkama, namjerama i ciljem da se osjecas bolje, da ti bude ugodnije, da rijesis svoj status, sam ces sebi podmetati noge na svakom koraku, jer iscjeljivacki proces to nije.
Misljenje, koje ti je davalo ritam, budilo te i uspavljivalo, gonilo na reakcije na tvoja ili tudja stanja misljenja, ce stati samo od sebe. I neces ustajati ujutro, jer imas obaveza, vec ce budjenje biti pokrenuto zivotom.
Cinice ti se, pogotovo na pocetku, da zivot nema smisla i da si depresivan jer nemas pojma sta i kako dalje, dok ne dodjes u stanje direktnog kontakta sa svim sto jeste, bez prevodioca.
On se nece “paliti” da ti pokrene reakciju, za koju si mislio da je opravdana iz ovih ili onih razloga.
Tvoj svijet nece nestati, sve ce biti prisutno i na svom mjestu, no cula ce davati sasvim drugaciju sliku od one koja se vrtila u umu, kroz znane projekcije.
Ostaces cesto sam ko prst, ogoljen do atoma i sabatomskih cestica, bez tla i neba za koje si se vezivao kroz vrijeme.
I nece ti biti niti dobro, niti lose, vec ce ti biti bas onako kako si sam sebe otvorio prema sebi.
Kad zivot tobom pokulja, imaces povremeno osjecaj da ti se cijeli svijet srucio na glavu, ali ces takodje prizeljkivati ta stanja, jer su ona toliko mocna, da te radosno vinu prema svemu sto je stvarno.
Nikada, ali zaista nikada ti vise ne bude palo na pamet, da brkas zivot sa unistenjem, sa smrcu i sa napadanjem... jer to bude nestalo.
Nestace i “osoba” koju si gajio umom, kao sebe, dajuci joj vrijeme i prostor i znaces, da to nisi ti.
U cijelom prolasku kroz sva svoja stanja, bice ti dostupno tvoje prisustvo, tvoje postojanje, cisto i mocno, na kojega se uvijek mozes osloniti i gdje vjerovanje vise nema sta traziti, jer sebi ne trebas vjerovati ili ne vjerovati, kad sebe znas, kad znas da jesi❤️
Zivot sam ce te “pozvati” da zakoracis, da se prepustis i otvoris sebe, svemu❤️ bez obzira na misljenje da je to okrutno, tesko i nepodnosljivo I da ti to ne mozes, jer ne znas kako.
A znas, sve znas i sve je tu dostupno tebi, tobom❤️
-Maida
ponedjeljak, 20. svibnja 2019.
nedjelja, 19. svibnja 2019.
zdravlje
Zanimati se zdravljem, je bolesno stanje uma.
No ti imas mogucnost izlaska iz sheme, koja ti daje direktnu komunikaciju sa sobom, zivotom, koji jesi.
Ako vec hoces izbor, izaberi sebe❤️
-Maida
No ti imas mogucnost izlaska iz sheme, koja ti daje direktnu komunikaciju sa sobom, zivotom, koji jesi.
Ako vec hoces izbor, izaberi sebe❤️
-Maida
maida
Na pitanje, koji bi zakon ja ostavila, od svih postojecih zakona na zemlji, moj odgovor je dobrano iznenadio moje kolege, pravnike😉
Rekoh, da taj zakon jos uvijek nije napisan, a glasio bi: Ne cini Sebi ono sto ne zelis da drugi Tebi cine.
Trebalo je vremena da izgovoreno sjedne na svoje mjesto, no kad je sjelo, sva diskusija i pravnicenje je stalo.
-Maida Curtovic
Rekoh, da taj zakon jos uvijek nije napisan, a glasio bi: Ne cini Sebi ono sto ne zelis da drugi Tebi cine.
Trebalo je vremena da izgovoreno sjedne na svoje mjesto, no kad je sjelo, sva diskusija i pravnicenje je stalo.
-Maida Curtovic
subota, 18. svibnja 2019.
ti
Ako u svom svijetu vidis problem, patnju, ludilo... podsjeti se da si ga ti stvarao i da ga mozes i osloboditi.
Svijet te ne napada, vec te jedino moze “napasti” tvoje vidjenje svijeta koji tebe okruzuje ❤️
-Maida
Svijet te ne napada, vec te jedino moze “napasti” tvoje vidjenje svijeta koji tebe okruzuje ❤️
-Maida
petak, 17. svibnja 2019.
subota, 20. travnja 2019.
arsen
Daj mi usta da ih ljubim,
Ovij rukama moj vrat,
Ne zna ljubav za gubitak,
Niti poraz, niti sram.
Daj mi grudi da ih ljubim,
Prst nek opiše ti pas,
Ne zna ljubav za gubitak,
Nema poraza za nas.
Znaj da ljubav je ko more
Što se vječno hvata skala,
Val što sam iskopa raku
Opet digne se iz vala.
Kao i sad nek sve do zore
Tiho radio se čuje
Prerano će ionako
Proći sve što tu je.
Daj mi usta da ih ljubim,
Ovij rukama moj vrat,
Ne zna ljubav za gubitak,
Niti poraz, niti sram.
Daj mi grudi da ih ljubim,
Prst nek opiše ti pas,
Ne zna ljubav za gubitak,
Nema poraza za nas.
Ovij rukama moj vrat,
Ne zna ljubav za gubitak,
Niti poraz, niti sram.
Daj mi grudi da ih ljubim,
Prst nek opiše ti pas,
Ne zna ljubav za gubitak,
Nema poraza za nas.
Znaj da ljubav je ko more
Što se vječno hvata skala,
Val što sam iskopa raku
Opet digne se iz vala.
Kao i sad nek sve do zore
Tiho radio se čuje
Prerano će ionako
Proći sve što tu je.
Daj mi usta da ih ljubim,
Ovij rukama moj vrat,
Ne zna ljubav za gubitak,
Niti poraz, niti sram.
Daj mi grudi da ih ljubim,
Prst nek opiše ti pas,
Ne zna ljubav za gubitak,
Nema poraza za nas.
nedjelja, 7. travnja 2019.
pjesnik
Pjesma mrtvog pjesnika
Moj prijatelju, mene više nema,
Al nisam samo zemlja, samo trava,
Jer knjiga ta, što držiš je u ruci,
Samo je dio mene koji spava.
I ko je čita - u život me budi.
Probudi me, i bit ću tvoja java.
Ja nemam više proljeća i ljeta,
Jeseni nemam, niti zima.
Siroti mrtvac ja sam, koji u se
Ništa od svijeta ne može da prima.
I što od svijetlog osta mi života,
U zagrljaju ostalo je rima.
Pred smrću ja se skrih (koliko mogoh)
U stihove. U žaru sam ih kovo,
Al zatvoriš li za njih svoje srce,
Oni su samo sjen i mrtvo slovo.
Otvori ga, i ja ću u te prijeći
Ko bujna rijeka u korito novo.
Još koji časak htio bih da živim
U grudima ti. Sve svoje ljepote
Ja ću ti dati. Sve misli, sve snove,
Sve što mi vrijeme nemilosno ote,
Sve zanose, sve ljubavi, sve nade,
Sve uspomene -- o mrtvi živote!
Povrati me u moje stare dane!
Ja hoću svjetla! Sunca, koje zlati
Sve čeg se takne. Ja topline hoću
I obzorja, moj druže nepoznati.
I zanosa! i zvijezda, kojih nema
U mojoj noći. Njih mi, dragi, vrati.
Ko oko svjetla leptirice noćne
Oko života tužaljke mi kruže.
Pomozi mi da dignem svoje vjeđe,
Da ruke mi se u čeznuću pruže.
Ja hoću biti mlad, ja hoću ljubit,
I biti ljubljen, moj neznani druže!
Sav život moj u tvojoj sad je ruci.
Probudi me! Proživjet ćemo oba
Sve moje stihom zadržane sate,
Sve sačuvane sne iz davnog doba.
Pred vratima života ja sam prosjak.
Čuj moje kucanje! Moj glas iz groba!
Dobriša Cesarić
Moj prijatelju, mene više nema,
Al nisam samo zemlja, samo trava,
Jer knjiga ta, što držiš je u ruci,
Samo je dio mene koji spava.
I ko je čita - u život me budi.
Probudi me, i bit ću tvoja java.
Ja nemam više proljeća i ljeta,
Jeseni nemam, niti zima.
Siroti mrtvac ja sam, koji u se
Ništa od svijeta ne može da prima.
I što od svijetlog osta mi života,
U zagrljaju ostalo je rima.
Pred smrću ja se skrih (koliko mogoh)
U stihove. U žaru sam ih kovo,
Al zatvoriš li za njih svoje srce,
Oni su samo sjen i mrtvo slovo.
Otvori ga, i ja ću u te prijeći
Ko bujna rijeka u korito novo.
Još koji časak htio bih da živim
U grudima ti. Sve svoje ljepote
Ja ću ti dati. Sve misli, sve snove,
Sve što mi vrijeme nemilosno ote,
Sve zanose, sve ljubavi, sve nade,
Sve uspomene -- o mrtvi živote!
Povrati me u moje stare dane!
Ja hoću svjetla! Sunca, koje zlati
Sve čeg se takne. Ja topline hoću
I obzorja, moj druže nepoznati.
I zanosa! i zvijezda, kojih nema
U mojoj noći. Njih mi, dragi, vrati.
Ko oko svjetla leptirice noćne
Oko života tužaljke mi kruže.
Pomozi mi da dignem svoje vjeđe,
Da ruke mi se u čeznuću pruže.
Ja hoću biti mlad, ja hoću ljubit,
I biti ljubljen, moj neznani druže!
Sav život moj u tvojoj sad je ruci.
Probudi me! Proživjet ćemo oba
Sve moje stihom zadržane sate,
Sve sačuvane sne iz davnog doba.
Pred vratima života ja sam prosjak.
Čuj moje kucanje! Moj glas iz groba!
Dobriša Cesarić
subota, 6. travnja 2019.
3
Pravilo 3 stvari
3 stvari se nikad ne vraćaju nazad: vrijeme, izgovorena riječ, prilika.
3 stvari ne treba gubiti: mir, nadu, čast.
3 stvari najvrednije u životu: ljubav, uvjerenje, povjerenje.
3 stvari nepouzdane u životu: moć, sreća, imovina.
3 stvari koje određuju čovjeka: rad, iskrenost, dostignuće.
3 stvari koje uništavaju čovjeka: vino, gordost, bijes.
3 stvari koje je najteže reći: "Volim te", "Izvini", "Pomozi mi".
3 stvari se nikad ne vraćaju nazad: vrijeme, izgovorena riječ, prilika.
3 stvari ne treba gubiti: mir, nadu, čast.
3 stvari najvrednije u životu: ljubav, uvjerenje, povjerenje.
3 stvari nepouzdane u životu: moć, sreća, imovina.
3 stvari koje određuju čovjeka: rad, iskrenost, dostignuće.
3 stvari koje uništavaju čovjeka: vino, gordost, bijes.
3 stvari koje je najteže reći: "Volim te", "Izvini", "Pomozi mi".
četvrtak, 4. travnja 2019.
utorak, 2. travnja 2019.
Itaka
ITAKA
Kada se spremiš prema Itaci da pođeš,
treba da zaželiš da putovanje bude dugo,
pustolovina puno, puno saznanja.
Lestrigonaca, zatim Kiklopa,
razljućenog se Posejdona ne boj,
na takve nikad nećeš naići
dokle god ti je misao otmena, dokle god se fina
osećanja dotiču tvoga duha, tvoga tela.
Lestrigonce, zatim Kiklope,
Posejdona divljeg nećeš sresti
ukoliko ih u svojoj duši ne skrivaš
i ukoliko ih tvoja duša ne stavi pred tebe.
Treba da zaželiš da putovanje bude dugo.
I mnogo letnjih jutara da bude
kada ćeš – s kojom li radosti, sa zahvalnošću! –
ući u luke, prvi put viđene,
da zastaneš pred trgovinama feničkim
i da se snabdeš prekrasnim stvarima:
sedefom i koralom, ćilibarom, slonovačom,
i teškim mirisima svake vrste,
koliko god više možeš raskošnih teških mirisa;
da učiš i da učiš od mudraca.
A na umu uvek da ti Itaka bude.
Da tamo stigneš, predodređeno je tebi.
Ali uopšte nemoj da ubrzavaš putovanje.
Bolje neka godine mnoge traju
i na ostrvo da već kao starac stigneš,
obogaćen onim što si uz put stekao,
ne očekujući da ti Itaka pruži bogatstvo.
Itaka ti je dala divno putovanje.
Da nema nje, ne bi ni pošao na put.
Ali nema ništa više da ti da.
I ako je nađeš siromašnu, Itaka te nije prevarila.
Tako si mudar postao, s tolikim iskustvom,
pa ćeš razumeti već šta to Itake znače.
Konstantin Kavafi
Kada se spremiš prema Itaci da pođeš,
treba da zaželiš da putovanje bude dugo,
pustolovina puno, puno saznanja.
Lestrigonaca, zatim Kiklopa,
razljućenog se Posejdona ne boj,
na takve nikad nećeš naići
dokle god ti je misao otmena, dokle god se fina
osećanja dotiču tvoga duha, tvoga tela.
Lestrigonce, zatim Kiklope,
Posejdona divljeg nećeš sresti
ukoliko ih u svojoj duši ne skrivaš
i ukoliko ih tvoja duša ne stavi pred tebe.
Treba da zaželiš da putovanje bude dugo.
I mnogo letnjih jutara da bude
kada ćeš – s kojom li radosti, sa zahvalnošću! –
ući u luke, prvi put viđene,
da zastaneš pred trgovinama feničkim
i da se snabdeš prekrasnim stvarima:
sedefom i koralom, ćilibarom, slonovačom,
i teškim mirisima svake vrste,
koliko god više možeš raskošnih teških mirisa;
da učiš i da učiš od mudraca.
A na umu uvek da ti Itaka bude.
Da tamo stigneš, predodređeno je tebi.
Ali uopšte nemoj da ubrzavaš putovanje.
Bolje neka godine mnoge traju
i na ostrvo da već kao starac stigneš,
obogaćen onim što si uz put stekao,
ne očekujući da ti Itaka pruži bogatstvo.
Itaka ti je dala divno putovanje.
Da nema nje, ne bi ni pošao na put.
Ali nema ništa više da ti da.
I ako je nađeš siromašnu, Itaka te nije prevarila.
Tako si mudar postao, s tolikim iskustvom,
pa ćeš razumeti već šta to Itake znače.
Konstantin Kavafi
nedjelja, 10. ožujka 2019.
vaspitanje
"Nema naučnog vaspitanja i nema nikakve nauke o vaspitanju, to su obmane. Vaspitanje je naš normalan, emocionalni i spontani odnos sa našom decom. Vaspitni proces je u stvari naš život. Dete mora da nas upija kroz život. Niko još nije vaspitavao svoju decu uputstvima. Nijedan roditelj nije rekao svojoj deci da kradu, da se biju po utakmicama, a deca to sve rade. Prema tome, reč je o jednom drugom kvaru u vaspitnom procesu. Ako se tata i mama svađaju, a onda kažu detetu da bude učtivo i da se ne svađa i da bude pristojno, to je besmisleno! Problem je u tome što se deca vaspitavaju gledanjem. Radoznalost dece ne može se podstaći strahom i stalnim dokazivanjem kako ona ipak još ništa ne znaju i kako su još mala da se s nama mere. Mnogo je važnije dete pohvaliti kad uradi nešto dobro, nego izgrditi ga kad je uradio neko zlo. To zlo će da usahne, da uvene, ako za sve što je dobro radio, naiđe na pohvalu i na naše radovanje. Treba da ga pohvalimo ne kad je pobedio drugog u nečemu, već kad je pobedio sebe, ako je danas bolji nego juče. Nije prirodno da se tata i mama prave drugovi svojoj deci. Dete ima potrebu da ima drugove, s njima hoće da se valja po patosu, da igra fudbal. Ima potrebu i da ima učiteljicu, koja ga uči stvarima, pojmovima, ponašanjima. A ima mamu i tatu koji ga vole neizmerno, ali čija ljubav ima i određeni smisao. Dete ima potrebu da ima autoritet."
-Prof. dr Svetomir Bojanin
-Prof. dr Svetomir Bojanin
subota, 9. ožujka 2019.
škola
Rado se vraćam na temu besmisla našeg obrazovanja: nije mu cilj da nas učini dobrima i mudrima, nego učenima. I uspjelo je. Nije nas naučilo da tražimo vrlinu i da prigrlimo mudrost: utuvilo nam je njihovu izvedenicu i etimologiju. Spremno pitamo: „Zna li on grčki ili latinski? Zna li pisati pjesme i prozu? No najvažnije je ono što stavljamo na posljednje mjesto: „Je li postao bolji i mudriji?“ Ne trebamo doznati tko razumije najviše, nego tko razumije najbolje. Nastojimo samo napuniti pamćenje, a razumijevanje i osjećaj za pravdu i krivdu ostaju nam prazni.
ti
Mijenjati sebe
Ljudi su previše zaokupljeni popravljanjem onoga što ne razumiju. Nikada nam pritom nije palo na pamet da neke stvari možda ne treba popraviti. Treba ih samo razumjeti. Budemo li razumjeli, stvari će se promijeniti. Mi smo ti koji se moramo mijenjati. Možda mislimo: “Dobro mi je jer je u svijetu sve dobro.” Krivo! U svijetu je sve dobro jer se ja osjećam dobro. To je ono o čemu govore mudraci.
Zamislite da se ne osjećate dobro, prilično ste neraspoloženi, a vozite se kroz prekrasan krajolik. Priroda je krasna, ali vama nije ni do čega i ništa od te ljepote ne primjećujete. Nakon nekoliko dana prolazite istim predjelom i kažete sami sebi: “Bože, kako nisam vidio svu tu ljepotu!” Sve postaje prelijepo kada se vi promijenite. Ili, to vam je kao da promatrate drveće i planine kroz zamagljeno i mutno staklo, pa vam se sve čini prljavo.
Imate potrebu promijeniti to što je vani. A trebalo je porediti staklo. Tada ćete pogledati kroz čist prozor, gotovo u čudu: “Kako je sve predivno!” Isto tako vidimo i ljude oko sebe, ne onakve kakvi stvarno jesu, nego onakve kakvi smo mi.
Ne tražimo da se promijeni svijet oko nas – promijenimo se prvo mi. Onda ćemo moći sagledati svijet u pravom svjetlu i moći ćemo jasno vidjeti što treba mijenjati. Izvadimo prvo brvno iz svoga oka. U protivnome gubimo pravo mijenjati bilo što ili bilo koga.
-A. De Mello
Ljudi su previše zaokupljeni popravljanjem onoga što ne razumiju. Nikada nam pritom nije palo na pamet da neke stvari možda ne treba popraviti. Treba ih samo razumjeti. Budemo li razumjeli, stvari će se promijeniti. Mi smo ti koji se moramo mijenjati. Možda mislimo: “Dobro mi je jer je u svijetu sve dobro.” Krivo! U svijetu je sve dobro jer se ja osjećam dobro. To je ono o čemu govore mudraci.
Zamislite da se ne osjećate dobro, prilično ste neraspoloženi, a vozite se kroz prekrasan krajolik. Priroda je krasna, ali vama nije ni do čega i ništa od te ljepote ne primjećujete. Nakon nekoliko dana prolazite istim predjelom i kažete sami sebi: “Bože, kako nisam vidio svu tu ljepotu!” Sve postaje prelijepo kada se vi promijenite. Ili, to vam je kao da promatrate drveće i planine kroz zamagljeno i mutno staklo, pa vam se sve čini prljavo.
Imate potrebu promijeniti to što je vani. A trebalo je porediti staklo. Tada ćete pogledati kroz čist prozor, gotovo u čudu: “Kako je sve predivno!” Isto tako vidimo i ljude oko sebe, ne onakve kakvi stvarno jesu, nego onakve kakvi smo mi.
Ne tražimo da se promijeni svijet oko nas – promijenimo se prvo mi. Onda ćemo moći sagledati svijet u pravom svjetlu i moći ćemo jasno vidjeti što treba mijenjati. Izvadimo prvo brvno iz svoga oka. U protivnome gubimo pravo mijenjati bilo što ili bilo koga.
-A. De Mello
raj
Nema tako snažnog i zdravog tjela koje nikad ne može da oboli; nema takvih bogatstava koja nikad ne mogu da propadnu; nema te vlasti kojoj neće doći kraj. Sve je to prolazno. Ako čovjek nalazi pravi život u tome da bude zdrav, bogat, uvažen čovjek; ako čak i postigne to što želi, on će ipak strahovati, bojati se i žalostiti, jer će vidjeti kako sve to u čemu je tražio život odlazi od njega, kako i on sam pomalo stari i približuje se smrti.
Kako bi se moglo udesiti da čovjek ne strahuje i da se ne boji?
Ima samo jedno sredstvo: ono je u tome da život ne tražiš u onome što prolazi nego u onome što ne prolazi i ne može da propadne: u duhu koji živi u čovjeku.
Radi ono što hoće od tebe tvoje tjelo: stiči slavu, počasti, bogatstva, i život će ti biti pakao. Radi ono što hoće od tebe duh koji živi u tebi: stiči smirenost, milosrđe, ljubav, i neće ti trebati nikakav raj. Raj će biti u duši tvojoj...
- L. N.Tolstoj
Kako bi se moglo udesiti da čovjek ne strahuje i da se ne boji?
Ima samo jedno sredstvo: ono je u tome da život ne tražiš u onome što prolazi nego u onome što ne prolazi i ne može da propadne: u duhu koji živi u čovjeku.
Radi ono što hoće od tebe tvoje tjelo: stiči slavu, počasti, bogatstva, i život će ti biti pakao. Radi ono što hoće od tebe duh koji živi u tebi: stiči smirenost, milosrđe, ljubav, i neće ti trebati nikakav raj. Raj će biti u duši tvojoj...
- L. N.Tolstoj
srijeda, 6. ožujka 2019.
sada
Vecina meditanata pokusava da dostigne odredjeno stanje, nijesu srecni sa stanjem u kojem su, kao to nije savrseno stanje.
Savrseno stanje je PRIHVATANjE SADA.
Ne pokusavajte da dostignete odredjeno stanje. To je zabluda uma. Koje god stanje da je tu je dovoljno je dobro, dovoljno je PRIHVATITI sta je tu, unutra I spolja. Nista drugo nije potrebno osim prihvatanja sta je sada tu. Um je jos uvijek aktivan - pa sta? Pustite ga da bude aktivan. Dopustite ono sto jeste, to je ok. Sta god da prihvatite, vodi vas izvan toga - to je CUDO.
Ako se borite, zarobljeni ste s tim. 😊😊😊
- Ekart Tol
Savrseno stanje je PRIHVATANjE SADA.
Ne pokusavajte da dostignete odredjeno stanje. To je zabluda uma. Koje god stanje da je tu je dovoljno je dobro, dovoljno je PRIHVATITI sta je tu, unutra I spolja. Nista drugo nije potrebno osim prihvatanja sta je sada tu. Um je jos uvijek aktivan - pa sta? Pustite ga da bude aktivan. Dopustite ono sto jeste, to je ok. Sta god da prihvatite, vodi vas izvan toga - to je CUDO.
Ako se borite, zarobljeni ste s tim. 😊😊😊
- Ekart Tol
nedjelja, 3. ožujka 2019.
subota, 2. ožujka 2019.
prvo
Svi oni koji imaju potrebu baviti se iscjeljivackim “poslom”, moraju prvo iscjeliti sebe od potrebe za zdravljem i bolescu. Tek onda se iscjeljenje dogadja samim tvojim prisustvom.
Ti onda nista ne cinis, jer se sve samo od sebe dogadja❤️
-Maida
Ti onda nista ne cinis, jer se sve samo od sebe dogadja❤️
-Maida
petak, 1. ožujka 2019.
iscjeljenje
Iscjeljenje se ne dogadja u proslosti.
Sve dok postoji misao, da je proslost “bolesna”, buducnost ce stalno imati isti oblik.
Iscjeljenje se uvijek dogadja sada, u jednoti sa zivotom, koji ti jesi, gdje je vrijeme nepostojece i beskorisno ❤️
Ti Jesi!
- Maida
Sve dok postoji misao, da je proslost “bolesna”, buducnost ce stalno imati isti oblik.
Iscjeljenje se uvijek dogadja sada, u jednoti sa zivotom, koji ti jesi, gdje je vrijeme nepostojece i beskorisno ❤️
Ti Jesi!
- Maida
utorak, 26. veljače 2019.
mir
Kako pronaći mir? Tako što ćete sklopiti mir sa sadašnjim trenutkom. Sadašnji trenutak je teren na kom se igra utakmica života. Ne može se igrati na nekom drugom mestu. Kada jednom sklopite mir sa sadašnjim trenutkom, vidite šta se dešava, šta možete da uradite ili šta birate da uradite, ili tačnije šta život radi kroz vas. Postoje četiri reči koje u sebi sadrže tajnu veštine života, tajnu svakog uspeha i sreće: Biti Jedno Sa Životom. Biti jedno sa životom znači biti jedno sa Sadašnjim trenutkom. Tada shvatite da vi ne živite vaš život, nego da život živi vas. Život je plesač, a vi ste ples.
- Ekart Tol
- Ekart Tol
ponedjeljak, 18. veljače 2019.
ne volim
Ne volim
Ne volim fatalni ishod,
Od života se nikad ne umaram,
Ne volim nijedno godišnje doba
Kad svoje pjesme ne pjevam.
Ne volim otvoreni cinizam
I ne vjerujem u zanos, i još
Ne volim kad mi neko čita pisma
Gledajući preko moga ramena.
Ne volim ništa polovično,
Ili kad neko prekida riječ.
Ne volim kad pucaju u leđa
Ili iz neposredne blizine.
Mrzim "verzije događaja",
I crva sumnje, i žaoku slave,
I kad se ide namjerno uz dlaku,
Ili namjerno gvožđem po staklu.
Mrzim nadmeno samopouzdanje
Više nego kad kočnice otkažu.
Žalim što je "čast" zaboravljena riječ,
I što se cijeni ogovaranje iza leđa.
Kada ugledam slomljena krila,
Tad nisam tužan, a nije ni čudo:
Ja ne volim ni nasilje ni slabost,
Ne volim ni sebe kad sam kukavica,
I ne mogu da trpim kad nevine biju.
Ne volim kad mi zaviruju u dušu,
A još manje kad u nju pljuju.
Ne volim ni cirkuske arene,
Gdje se milion mijenja za rublju,
Iako su pred nama velike promjene,
Ja to nikada voljeti neću!
-Visocki
Ne volim fatalni ishod,
Od života se nikad ne umaram,
Ne volim nijedno godišnje doba
Kad svoje pjesme ne pjevam.
Ne volim otvoreni cinizam
I ne vjerujem u zanos, i još
Ne volim kad mi neko čita pisma
Gledajući preko moga ramena.
Ne volim ništa polovično,
Ili kad neko prekida riječ.
Ne volim kad pucaju u leđa
Ili iz neposredne blizine.
Mrzim "verzije događaja",
I crva sumnje, i žaoku slave,
I kad se ide namjerno uz dlaku,
Ili namjerno gvožđem po staklu.
Mrzim nadmeno samopouzdanje
Više nego kad kočnice otkažu.
Žalim što je "čast" zaboravljena riječ,
I što se cijeni ogovaranje iza leđa.
Kada ugledam slomljena krila,
Tad nisam tužan, a nije ni čudo:
Ja ne volim ni nasilje ni slabost,
Ne volim ni sebe kad sam kukavica,
I ne mogu da trpim kad nevine biju.
Ne volim kad mi zaviruju u dušu,
A još manje kad u nju pljuju.
Ne volim ni cirkuske arene,
Gdje se milion mijenja za rublju,
Iako su pred nama velike promjene,
Ja to nikada voljeti neću!
-Visocki
subota, 16. veljače 2019.
vrijeme
Bojiš li se vremena koje istječe?
Pokušaj zamisliti život bez mjerenja vremena.
Vjerovatno ne možeš.
Znaš mjesec, godinu, dan tjedna.
Na zidu ti visi sat ili je na kontrolnoj tabli tvog automobila.
Imaš raspored, kalendar, vrijeme za večeru ili kino.
Ipak, svuda oko tebe je mjerenje vremena nebitno.
Ptice ne kasne.
Pas ne provjerava koliko je sati.
Jelen ne gunđa o rođendanima koji se gomilaju.
Samo čovjek mjeri vrijeme.
Samo čovjeku odzvanja svaki sat.
I baš zbog toga,
čovjek jedini pati od paralizirajućeg straha koje nijedno drugo stvorenje ne muči.
Strah od vremena koje istječe.
-Mitch Albom
Pokušaj zamisliti život bez mjerenja vremena.
Vjerovatno ne možeš.
Znaš mjesec, godinu, dan tjedna.
Na zidu ti visi sat ili je na kontrolnoj tabli tvog automobila.
Imaš raspored, kalendar, vrijeme za večeru ili kino.
Ipak, svuda oko tebe je mjerenje vremena nebitno.
Ptice ne kasne.
Pas ne provjerava koliko je sati.
Jelen ne gunđa o rođendanima koji se gomilaju.
Samo čovjek mjeri vrijeme.
Samo čovjeku odzvanja svaki sat.
I baš zbog toga,
čovjek jedini pati od paralizirajućeg straha koje nijedno drugo stvorenje ne muči.
Strah od vremena koje istječe.
-Mitch Albom
dobro
Dobre su te priče sa dna.
One što se pišu na salvetama i podmetačima,
sa ostacima leda, pića, snova i života.
Dobar je taj dim.
Onaj koji se rve sa suzom i stihom.
Dobar je osećaj kad ti nešto nedostaje,
to znači da si ipak nešto imao,
a mislio si da si izgubio sve.
Dobar je osećaj da postojiš, makar i ranjen,
to znači da si se izložio, i sljubio s nožem,
a ljubav je ljubav.
Dobro je kad pogrešiš, kad preteraš,
dobro je kad ti nije dobro.
Dobro je kad te proganjaju,
jer znaš od koga da bežiš.
Dobro je kad te puste, jer ne treba da ostaneš.
Dobri su počeci, jer bude nadu.
I kraj je dobar, ako si učinio sve.
Dobar je život, čak i modar kao koleno
i izgreban kao šake,
jer nešto si s njim radio,
hteo si ga, prevrtao, probao,
menjao, mrzeo, voleo, upoznavao...
sve dok nisi sreo sebe.
I dobro je ako se tada nisi iznenadio.
Zato što si bio spreman.
A onda, ispočetka...sve to.
Jer kraja nema.
(T.V)
One što se pišu na salvetama i podmetačima,
sa ostacima leda, pića, snova i života.
Dobar je taj dim.
Onaj koji se rve sa suzom i stihom.
Dobar je osećaj kad ti nešto nedostaje,
to znači da si ipak nešto imao,
a mislio si da si izgubio sve.
Dobar je osećaj da postojiš, makar i ranjen,
to znači da si se izložio, i sljubio s nožem,
a ljubav je ljubav.
Dobro je kad pogrešiš, kad preteraš,
dobro je kad ti nije dobro.
Dobro je kad te proganjaju,
jer znaš od koga da bežiš.
Dobro je kad te puste, jer ne treba da ostaneš.
Dobri su počeci, jer bude nadu.
I kraj je dobar, ako si učinio sve.
Dobar je život, čak i modar kao koleno
i izgreban kao šake,
jer nešto si s njim radio,
hteo si ga, prevrtao, probao,
menjao, mrzeo, voleo, upoznavao...
sve dok nisi sreo sebe.
I dobro je ako se tada nisi iznenadio.
Zato što si bio spreman.
A onda, ispočetka...sve to.
Jer kraja nema.
(T.V)
ponedjeljak, 21. siječnja 2019.
pitanja
Ako medicina i lijecenje promovira zdravlje, kako to da se time nikad to ne postize 😳
Ako bilo koja religija promovira ljubav, zasto se njezinim prakticiranjem to nikada ne dostize 😳
Ako pravo promovira pravdu, kako to da je njezinim koristenjem pravda sve dalje 😳
-Maida
Ako bilo koja religija promovira ljubav, zasto se njezinim prakticiranjem to nikada ne dostize 😳
Ako pravo promovira pravdu, kako to da je njezinim koristenjem pravda sve dalje 😳
-Maida
četvrtak, 17. siječnja 2019.
vrata
Kad se jedna vrata zivotom zatvore, druga se otvore. No mi ostanemo buljiti u zatvorena vrata, ko’ omadjijani, trazeci uzrok i razloge, umjesto da se jednostavno okrenemo tamo gdje je zivot otvoren.
Neobicno do neba.
- Maida
Neobicno do neba.
- Maida
utorak, 15. siječnja 2019.
ponedjeljak, 14. siječnja 2019.
u tebi
Niti jedan jedini medjusobni odnos, ne moze donijeti bol i patnju, ako je ti vec ne nosis u sebi ❤️
Pogledaj cisto, svojim culima, sta uistinu stoji pred tobom i koje su tvoje reakcije?
Da nisu mozda tvoje refleksije, koje ti projiciras na njih?
- Maida
četvrtak, 10. siječnja 2019.
mišljenje
Tebe nikada ne moze “boljeti” tudje misljenje, vec tebe samo moze “boljeti” tvoja interpretacija (misljenje), onoga sto ti nosis u sebi. ❤️
-Maida
-Maida
srijeda, 2. siječnja 2019.
utorak, 1. siječnja 2019.
čuda
Onog casa kad zaista odlucis, umjesto da samo zelis; onoga casa kad se posvetis i usmjeris, umjesto da samo pokusavas; onog casa kad uistinu preuzmes punu odgovornost za sve, umjesto da se samo nadas.... Tek tada i samo tada, cuda se dogadjaju, postaju normala kojima se vise ne cudis, vec ih zivis ❤️❤️❤️
- Maida
- Maida
smisao
Mi bismo željeli da nam neko kaže ko smo i šta smo, koji je smisao života i šta treba da radimo u životu kako bismo psihološki bili sigurni. Um uvijek želi da nađe sigurnost u nekoj definiciji, u nekom šablonu. Ali živjeti po definiciji po šablonu, ne znači biti siguran, već zarobljen. Čovjek je istinski slobodan tek kada je slobodan od svih definicija, od svih ograničenja uma, a to može biti jedino ako uči o sebi kroz samoposmatranje iz trenutka u trenutak.
-Jiddu
-Jiddu
Pretplati se na:
Postovi (Atom)