vaspitanje

"Nema naučnog vaspitanja i nema nikakve nauke o vaspitanju, to su obmane. Vaspitanje je naš normalan, emocionalni i spontani odnos sa našom decom. Vaspitni proces je u stvari naš život. Dete mora da nas upija kroz život. Niko još nije vaspitavao svoju decu uputstvima. Nijedan roditelj nije rekao svojoj deci da kradu, da se biju po utakmicama, a deca to sve rade. Prema tome, reč je o jednom drugom kvaru u vaspitnom procesu. Ako se tata i mama svađaju, a onda kažu detetu da bude učtivo i da se ne svađa i da bude pristojno, to je besmisleno! Problem je u tome što se deca vaspitavaju gledanjem. Radoznalost dece ne može se podstaći strahom i stalnim dokazivanjem kako ona ipak još ništa ne znaju i kako su još mala da se s nama mere. Mnogo je važnije dete pohvaliti kad uradi nešto dobro, nego izgrditi ga kad je uradio neko zlo. To zlo će da usahne, da uvene, ako za sve što je dobro radio, naiđe na pohvalu i na naše radovanje. Treba da ga pohvalimo ne kad je pobedio drugog u nečemu, već kad je pobedio sebe, ako je danas bolji nego juče. Nije prirodno da se tata i mama prave drugovi svojoj deci. Dete ima potrebu da ima drugove, s njima hoće da se valja po patosu, da igra fudbal. Ima potrebu i da ima učiteljicu, koja ga uči stvarima, pojmovima, ponašanjima. A ima mamu i tatu koji ga vole neizmerno, ali čija ljubav ima i određeni smisao. Dete ima potrebu da ima autoritet."

-Prof. dr Svetomir Bojanin

škola

Rado se vraćam na temu besmisla našeg obrazovanja: nije mu cilj da nas učini dobrima i mudrima, nego učenima. I uspjelo je. Nije nas naučilo da tražimo vrlinu i da prigrlimo mudrost: utuvilo nam je njihovu izvedenicu i etimologiju. Spremno pitamo: „Zna li on grčki ili latinski? Zna li pisati pjesme i prozu? No najvažnije je ono što stavljamo na posljednje mjesto: „Je li postao bolji i mudriji?“ Ne trebamo doznati tko razumije najviše, nego tko razumije najbolje. Nastojimo samo napuniti pamćenje, a razumijevanje i osjećaj za pravdu i krivdu ostaju nam prazni.

zima

ti

Mijenjati sebe
Ljudi su previše zaokupljeni popravljanjem onoga što ne razumiju. Nikada nam pritom nije palo na pamet da neke stvari možda ne treba popraviti. Treba ih samo razumjeti. Budemo li razumjeli, stvari će se promijeniti. Mi smo ti koji se moramo mijenjati. Možda mislimo: “Dobro mi je jer je u svijetu sve dobro.” Krivo! U svijetu je sve dobro jer se ja osjećam dobro. To je ono o čemu govore mudraci.
Zamislite da se ne osjećate dobro, prilično ste neraspoloženi, a vozite se kroz prekrasan krajolik. Priroda je krasna, ali vama nije ni do čega i ništa od te ljepote ne primjećujete. Nakon nekoliko dana prolazite istim predjelom i kažete sami sebi: “Bože, kako nisam vidio svu tu ljepotu!” Sve postaje prelijepo kada se vi promijenite. Ili, to vam je kao da promatrate drveće i planine kroz zamagljeno i mutno staklo, pa vam se sve čini prljavo.
Imate potrebu promijeniti to što je vani. A trebalo je porediti staklo. Tada ćete pogledati kroz čist prozor, gotovo u čudu: “Kako je sve predivno!” Isto tako vidimo i ljude oko sebe, ne onakve kakvi stvarno jesu, nego onakve kakvi smo mi.
Ne tražimo da se promijeni svijet oko nas – promijenimo se prvo mi. Onda ćemo moći sagledati svijet u pravom svjetlu i moći ćemo jasno vidjeti što treba mijenjati. Izvadimo prvo brvno iz svoga oka. U protivnome gubimo pravo mijenjati bilo što ili bilo koga.

-A. De Mello

raj

Nema tako snažnog i zdravog tjela koje nikad ne može da oboli; nema takvih bogatstava koja nikad ne mogu da propadnu; nema te vlasti kojoj neće doći kraj. Sve je to prolazno. Ako čovjek nalazi pravi život u tome da bude zdrav, bogat, uvažen čovjek; ako čak i postigne to što želi, on će ipak strahovati, bojati se i žalostiti, jer će vidjeti kako sve to u čemu je tražio život odlazi od njega, kako i on sam pomalo stari i približuje se smrti.
Kako bi se moglo udesiti da čovjek ne strahuje i da se ne boji?
Ima samo jedno sredstvo: ono je u tome da život ne tražiš u onome što prolazi nego u onome što ne prolazi i ne može da propadne: u duhu koji živi u čovjeku.
Radi ono što hoće od tebe tvoje tjelo: stiči slavu, počasti, bogatstva, i život će ti biti pakao. Radi ono što hoće od tebe duh koji živi u tebi: stiči smirenost, milosrđe, ljubav, i neće ti trebati nikakav raj. Raj će biti u duši tvojoj...

- L. N.Tolstoj

sada

Vecina meditanata pokusava da dostigne odredjeno stanje, nijesu srecni sa stanjem u kojem su, kao to nije savrseno stanje.
Savrseno stanje je PRIHVATANjE SADA.
Ne pokusavajte da dostignete odredjeno stanje. To je zabluda uma. Koje god stanje da je tu je dovoljno je dobro, dovoljno je PRIHVATITI sta je tu, unutra I spolja. Nista drugo nije potrebno osim prihvatanja sta je sada tu. Um je jos uvijek aktivan - pa sta? Pustite ga da bude aktivan. Dopustite ono sto jeste, to je ok. Sta god da prihvatite, vodi vas izvan toga - to je CUDO.
Ako se borite, zarobljeni ste s tim. 😊😊😊

- Ekart Tol

bašta

problem

Sam sebi smislis problem i onda od toga pokusavas pobjeci 😳a on te slijedi gdje god da odes... ni misija rupa te sakriti od tebe ne moze 😉

-Maida

prvo

Svi oni koji imaju potrebu baviti se iscjeljivackim “poslom”, moraju prvo iscjeliti sebe od potrebe za zdravljem i bolescu. Tek onda se iscjeljenje dogadja samim tvojim prisustvom.
Ti onda nista ne cinis, jer se sve samo od sebe dogadja❤️

-Maida

iscjeljenje

Iscjeljenje se ne dogadja u proslosti.
Sve dok postoji misao, da je proslost “bolesna”, buducnost ce stalno imati isti oblik.
Iscjeljenje se uvijek dogadja sada, u jednoti sa zivotom, koji ti jesi, gdje je vrijeme nepostojece i beskorisno ❤️
Ti Jesi!

- Maida