http://www.teledisk.hr/article.php?id=150
Krajnje infantilne duše
Njih
uglavnom nalazimo u zemljama Trećeg svijeta, gdje žive tijesno povezane
sa svojom obitelji Njima je zbog mnogobrojnih bolesti zajamčeno da
zarana napuste ovaj svijet. Te duše najustrašenije su od svih te se u
svojoj inkarnaciji vrlo teško snalaze. Cijela njihova pozornost
posvećena je tijelu i zadovoljavanju njegovih potreba. One nisu sposobne
razviti bilo kakve dalekosežne misli niti ideje i ne mogu zamisliti da
bi vršile bilo kakav utjecaj na društvo. Bespomoćne u životu, ugodno i
sigurno osjećaju se samo u obitelji, okružene mnogobrojnim rođacima.
Djetinje duše
Djetinja
duša počinje se polako prilagođavati teškim uvjetima svoga
utjelovljenja na Zemlji i spremna je započeti s istraživanjem svijeta. I
dok krajnje infantilna duša ostaje još uvijek u stanju panteizma,
djetinja duša naginje vjerovanju u jednog jedinog, autoritarnog Boga.
Suprotno
tome, mlada duša manifestira izraženi agnosticizam zato što je najmanje
prijemčiva onom unutarnjem glasu višeg sebstva te doživljava najveću
razdvojenost u cijelom inkarnacijskom ciklusu. Zbog toga žestoko poriče
postojanje duše.
Kako bismo spriječili moralne
predrasude ovdje je vrlo važno istaknuti da svaka utjelovljena duša čini
upravo ono što misli da je ispravno. 'Ispravno' je, dakle, funkcija
duševne dobi utjelovljene ličnosti. Takva spoznaja preduvjet je istinske
tolerancije koja se u utjelovljenom stanju, nažalost, rijetko postiže.
Mlade duše
Mlada
duša preferira, usprkos mnogim samonametnutim tabuima, površni
seksualni promiskuitet i rijetko je kada spremna preuzeti odgovornost za
svoje postupke. Automatsko odbijanje mlade duše da preuzme odgovornost
za svoja djela vrlo je jasno izražena u slučaju političara i rukovodioca
koje su masovni mediji zatekli kako „prave greške”, dok pravila koja
utvrđuju takve prekršaje ili čak zločine određuju mlade duše u samim
holovima moći. Ta su pravila jednako iracionalna i nelogična kao i
razmišljanje tih duša.
Na kraju svog ciklusa mlada duša
će rado prihvatiti ulogu „palog anđela”. Nakon što je u nizu
inkarnacija težila za uspjehom i bogatstvom sada mora iskusiti i
društveni neuspjeh kako bi se, kao odrasla duša, mogla osloboditi
vanjske društvene procjene svoga bića te kako bi mogla početi
istraživati unutarnju, duhovnu dimenziju svekolikog ljudskog postojanja.
Mlada
duša vrlo jasno razlučuje prijatelja od neprijatelja i samu sebe može
definirati jedino u odnosu na svoj okoliš, prvenstveno prema društvenom
uspjehu. Napretkom smatra isključivo kvantitativno povećanje
materijalnih dobara. Takva ljestvica vrijednosti primjetna je na objema
razinama, na pojedinačnoj i na kolektivnoj: unatoč mnogim predviđanjima
ekologa, stalan rast bruto društvenog proizvoda (BDP) još uvijek se
smatra, od strane svih pora društva, svojevrsnom panaceom za sve
društvene probleme, bila to nezaposlenost, mirovine ili financiranje
zdravstvenog osiguranja.
Kako njena unutarnja psihička
dimenzija ostaje i dalje blokirana mlada je duša nesposobna za
promišljanje o samoj sebi i za preispitivanje vlastitih postupaka. Iz
tog razloga mlada duša živi u trajnom proturječju između svog
samopoštavanja i stvarnosti. Neprekidno se mora boriti protiv
izobličenja uzrokovanih takvom oprekom jer ju njena strahom temeljena
struktura sprječava da objektivno percipira ta izobličenja. Kao pravi
Don Kihot, mlada se duša cijeloga života bori s „vjetrenjačama
vlastitoga uma”.
Američko društvo – sa svojim
ograničenim svjetonazorom, tvrdokornim licemjerjem, sa svojim dvostrukim
standardima i bezobzirnom, besmislenom agresivnošću – tipičan je
primjer ponašanja populacije sačinjene od mladih duša. Same sebe
Amerikanci zasigurno vide u mnogo povoljnijem svjetlu. Ovo proturječje
između stvarnosti i slike o samom sebi (oksimoron) izvor je većine
današnjih političkih problema u svijetu.
Odrasle duše
Najduži
i najteži jest ciklus odrasle (zrele) duše. On počinje s dubokom
nesigurnošću i razočaranjem utjelovljene ličnosti. „Svježe pečena”
odrasla duša sada mora naučiti kako da svladava vlastite strahove i da
prihvaća odgovornost. Pažnja se okreće prema unutra, ka istraživanju
unutarnjih duhovnih dimenzija. Karmičke veze koje su nastale u ciklusu
mlade duše moraju se rasplesti na odgovoran način. Sposobnost voljenja
se povećava, a glavno mjesto zauzima zaokupljenost pojedinačnim etičkim
standardima. Ličnost postaje neovisna od društvenih normi i razvija
raspoznatljivu individualnost. Njen pogled na svijet sve više se odvaja
od svjetonazora „čovjeka mase” (Ortega y Gasset) koji karakterizira
gledište mlade duše.
Zrela duša počinje osjećati
tješnju vezu s duhovnim svjetovima, a to jedinstvo često doživljava
izravno, pomoću psihodeličnih sredstava. Pritom nemirno traži duhovno
ispunjenje u ezoterijskim školama i upoznaje razne oblike meditacije.
Život može uzimati vrlo ozbiljno, a može i nepomično stajati na putu.
Stare duše
Nasuprot
tome, stara duša sve više razvija gotovo djetinju nevinost i zaigranost
jer je umorna od dugotrajnog traganja tijekom ciklusa odrasle duše.
Živi na marginama društva, osim ako ne preuzme potpunu odgovornost za
svoju duševnu obitelj pa izabire neku tešku karijeru ili pak vrši
funkciju duhovnog vođe. Stara duša odvaja vrijeme za introspekciju i
širi svoj utjecaj kroz svoje tjeskobom kaljeno biće uglavnom u sferi
privatnosti. Prepušta se brizi mladih ili zrelih duša i ne razvija
nikakve društvene ambicije. Na Zemlji treba dovršiti samo još pokoju
zadaću, što postiže s lakoćom i vrlo zaigrano jer snagu i mudrost crpi
iz goleme riznice svojih prethodnih iskustva.
Iz tog
razloga one starmale i silno ozbiljne mlade duše smatraju te stare duše
površnima. Kako za te nezrele duše unutarnja psihička dimenzija još
uvijek nije fiksna, nepobitna stvarnost, one stvarnost pogrešno
prosuđuju, pa „lakoću življenja” stare duše brkaju s površnošću. One se
nalaze u sredini svog reinkarnacijskog ciklusa i zato zadaće koje ih
čekaju smatraju vrlo teškim i ozbiljnim. Mlade duše nemaju nikakvog
razumijevanja za „kozmički humor” stare duše uz pomoć kojeg ova svladava
svoje probleme.
S obzirom da stara duša susreće vrlo
malo prijatelja iz ranijih utjelovljenja na Zemlji – većina njih već je
dovršila svoj reinkarnacijski ciklus – te ima vrlo malo ili nimalo
zajedničkog s mlađim dušama, ona živi u duhovnoj i društvenoj osami koja
je prožeta neutaživom čežnjom za sjedinjenjem s duševnom obitelji u
višim dimenzijama.
Njen glavni zadatak leži u
prevladavanju napetosti između zahtjeva tjelesnosti i postupnog
urušavanja energetskih granica zemaljske ličnosti te u učenju kako
premostiti te protivne tendencije. Nedvojbeno je to da ovaj problem nema
mnogo veze sa zahtjevima današnjeg društva. Mnogi autsajderi i
gubitnici na koje mlade duše gledaju s kolektivnim prezirom zapravo su
stare duše.
