mir

zdravlje

Zanimati se zdravljem, je bolesno stanje uma.
No ti imas mogucnost izlaska iz sheme, koja ti daje direktnu komunikaciju sa sobom, zivotom, koji jesi.
Ako vec hoces izbor, izaberi sebe❤️

-Maida

maida

Na pitanje, koji bi zakon ja ostavila, od svih postojecih zakona na zemlji, moj odgovor je dobrano iznenadio moje kolege, pravnike😉
Rekoh, da taj zakon jos uvijek nije napisan, a glasio bi: Ne cini Sebi ono sto ne zelis da drugi Tebi cine.
Trebalo je vremena da izgovoreno sjedne na svoje mjesto, no kad je sjelo, sva diskusija i pravnicenje je stalo.

-Maida Curtovic

ti

Ako u svom svijetu vidis problem, patnju, ludilo... podsjeti se da si ga ti stvarao i da ga mozes i osloboditi.
Svijet te ne napada, vec te jedino moze “napasti” tvoje vidjenje svijeta koji tebe okruzuje ❤️

-Maida

šuma

arsen

Daj mi usta da ih ljubim,
Ovij rukama moj vrat,
Ne zna ljubav za gubitak,
Niti poraz, niti sram.

Daj mi grudi da ih ljubim,
Prst nek opiše ti pas,
Ne zna ljubav za gubitak,
Nema poraza za nas.

Znaj da ljubav je ko more
Što se vječno hvata skala,
Val što sam iskopa raku
Opet digne se iz vala.

Kao i sad nek sve do zore
Tiho radio se čuje
Prerano će ionako
Proći sve što tu je.

Daj mi usta da ih ljubim,
Ovij rukama moj vrat,
Ne zna ljubav za gubitak,
Niti poraz, niti sram.

Daj mi grudi da ih ljubim,
Prst nek opiše ti pas,
Ne zna ljubav za gubitak,
Nema poraza za nas.

pjesnik

Pjesma mrtvog pjesnika

Moj prijatelju, mene više nema,
Al nisam samo zemlja, samo trava,
Jer knjiga ta, što držiš je u ruci,
Samo je dio mene koji spava.
I ko je čita - u život me budi.
Probudi me, i bit ću tvoja java.

Ja nemam više proljeća i ljeta,
Jeseni nemam, niti zima.
Siroti mrtvac ja sam, koji u se
Ništa od svijeta ne može da prima.
I što od svijetlog osta mi života,
U zagrljaju ostalo je rima.

Pred smrću ja se skrih (koliko mogoh)
U stihove. U žaru sam ih kovo,
Al zatvoriš li za njih svoje srce,
Oni su samo sjen i mrtvo slovo.
Otvori ga, i ja ću u te prijeći
Ko bujna rijeka u korito novo.

Još koji časak htio bih da živim
U grudima ti. Sve svoje ljepote
Ja ću ti dati. Sve misli, sve snove,
Sve što mi vrijeme nemilosno ote,
Sve zanose, sve ljubavi, sve nade,
Sve uspomene -- o mrtvi živote!

Povrati me u moje stare dane!
Ja hoću svjetla! Sunca, koje zlati
Sve čeg se takne. Ja topline hoću
I obzorja, moj druže nepoznati.
I zanosa! i zvijezda, kojih nema
U mojoj noći. Njih mi, dragi, vrati.

Ko oko svjetla leptirice noćne
Oko života tužaljke mi kruže.
Pomozi mi da dignem svoje vjeđe,
Da ruke mi se u čeznuću pruže.
Ja hoću biti mlad, ja hoću ljubit,
I biti ljubljen, moj neznani druže!

Sav život moj u tvojoj sad je ruci.
Probudi me! Proživjet ćemo oba
Sve moje stihom zadržane sate,
Sve sačuvane sne iz davnog doba.
Pred vratima života ja sam prosjak.
Čuj moje kucanje! Moj glas iz groba!

Dobriša Cesarić