Lao Tse je prosvjetljenje doživio sjedeći ispod stabla. Počeo je padati list. Stigla je jesen i nije bilo žurbe. List se polagano vijugajući spuštao na vjetru. Lao Tse je promatrao list. List se spustio na tlo, a dok je promatrao kako list pada i smiruje se na tlu, nešto se smirilo i u njemu samome. Od tog trenutka postao je čovjek koji ne djeluje. Vjetrovi dolaze po vlastitoj volji, a o tome brine život.
Čitavo učenje Lao Tsea bilo je put vode: samo se prepusti vodi kamo god tekla. Ne plivaj. No, um uvijek želi nešto raditi, jer zasluge tada pripadaju egu. Ako se jednostavno prepustite bujici, njoj pripada i zasluga, a ne vama. Ako plivate, postoji mogućnost da će vam se ego proširiti: "Ja sam uspio preplivati kanal La Manche!"
No, postojanje vam daruje rođenje, život, ljubav. Daje vam sve ono što je od neprocijenive vrijednosti, sve ono što ne možete kupiti novcem. Samo oni koji su spremni sve zasluge svojega života izraziti postojanju shvaćaju ljepotu i blagoslov nedjelovanja.
Dopustite stvarima da se događaju. Otpustite - ta riječ sadrži čitavo iskustvo. U životu pokušavate učiniti sve. Ostavite nekoliko stvari za nedjelovanje, jer to su jedine dragocjene stvari.
Neki ljudi pokušavaju voljeti, jer majka od samoga početka govori djetetu: "Moraš me voljeti zato što sam ja tvoja majka." Tako i ljubav pretvara u logički silogizam - "zato što sam ja tvoja majka." Ne dopušta ljubavi da raste sama od sebe, nego je pokušava ostvariti silom. Otac kaže "Voli me, jer ja sam tvoj otac." A dijete je tako bespomoćno da mu preostaje samo da se pretvara. Što bi drugo i moglo napraviti? Može se osmjehnuti, poljubiti oca ili majku, a svjesno je da je sve to samo gluma: ne osjeća se tako,sve je to lažno. Ti osjećaji ne izviru iz njega, nego ih pokazuje zato što ste vi njegov tatica, njegova mamica, ili netko treći. Tako roditelji,kvare jedno od najdragocjenijih životnih iskustava.
Žena kaže mužu: "Moraš me voljeti, ja sam tvoja žena." Čudno. Muž kaže: "Moraš me voljeti. Ja sam tvoj muž i to je moje pravo." Ljubav ne dolazi na zahtjev. Ako naiđe na vaš put, budite zahvalni, a ako ne dođe, čekajte. Dok čekate, ne biste se trebali žaliti, jer nemate nikakvog prava na to. Ljubav nije ničije pravo, nijedan ustav vam ne može dati pravo da iskusite ljubav. No, ljudi sve uništavaju, žene se osmjehuju, a muževi ih grle.
Stvorili smo društvo koje vjeruje samo u "djelovanje", dok duhovni dio našeg bića gladuje, jer mu je potrebno nešto što ne radimo, nego se samo događa. Nije riječ o tome da ste uspjeli reći: "Volim te", nego o tome da ste nenadano shvatili kako sami od sebe izgovarate riječ ljubavi. Iznenadili ste sami sebe svojim riječima. Niste ih najprije iskušali u mislima,a onda ponovili,nego ste ih spontano izgovorili.
Stvarni trenuci ljubavi zapravo ne poznaju riječi. Kad uistinu osjećate ljubav, sam taj osjećaj oko vas stvara svojevrsno značenje koje govori sve ono što ne možete reći, što se nikada ne može izgovoriti.
No, umjesto toga mi sve nastojimo, sve pretvaramo u "djelovanje", a konačni je rezultat to da licemjrnost polagano postaje naša osobina. Potpuno zaboravljamo da je riječ o licemjernosti. U mislima i biću licemjerne osobe nije moguće ništa od onoga što pripada svijetu nedjelovanja. Neprestano nešto radite i postajete slični robotu.
Stoga kad god nenadano doživite iskustvo događanja, prihvatite ga kao dar života i neka vam taj trenutak postane glasnik novoga načina života. U razdoblju od 24 sata ostavite nekoliko trenutaka u kojima ništa nećete raditi, nego ćete samo dopustiti postojanju da nešto napravi za vas. Tako će se u vama početi otvarati prozori, koji će vas povezati s univerzalnim i besmrtnim stvarima.
-Osho
